Nakon više od pola godine nepisanja nisam sigurna ni da ću znati sklepati koju suvislu. Trening kao sredstvo podizanja forme se učigledno ne odnosi samo na onaj fizički aspekt. Tako da ne zamjerite ako budem zvučala malo neuvježbano i neublogano. Osim ove preduge pauze, na par riječi "natjerali" su me prije svega predstojeći blagdani. Povremeno navratim na blog čitajući ono što pišete tako da nije da baš ništa ne znam o onome što se događa. Stoga mi je bilo u najmanju ruku nepristojno ne javiti vam se, ne pozdraviti i ne poželjeti vam sve najbolje.

No dobro, kad sam već tu, ne mogu da ne spomenem i još koju riječ. Ono veliko što se desilo u mome životu je da smo se Moj Netko i ja preselili i da smo već neko vrijeme u našem stanu. Nije baš da se rata kredita ne osjeti u kućnom proračunu, ali kad se sjetim podstanarstva, ne mogu ne povezati misli s onim osjećajem "građana drugoga reda". Nemojte krivo shvatiti vi koji ste podstanari, jer to nikako nije nešto po čemu kategoriziram ljude. Ono što želim reći je da taj osjećaj nesigurnosti, osjećaj da nemaš čak ni "pravo glasa" (npr. ako nisi prijavljen, a živiš u zgradi) definitivno spada u nešto što ne može dugo trajati ako želiš biti iskreno sretan i spokojan. Istina, ni kredit nije neko rješenje za potpuni spokoj, ali na kraju krajeva uvijek je tvoje ime na vlasničkom listu što znači da si vlasnik i da stan/kuću/posjed/imanje možeš i prodati. Otišla sam malo predaleko od glavne misli, a ta je da je prelijepo biti u svome i da ni jedan unajmljen (makar i luksuzan) stan ne može zamijeniti taj osjećaj da biraš što ćeš od namještaja kupiti, gdje ćeš isti staviti i kako ćeš ga ukrasiti i da je svaki taj trenutak neizmjerna sreća, posebno kada to radiš s voljenom osobom.

Drugo što ne mogu mimoići su predsjednički izbori. Oni koji su pratili moje pisanje možda će se sjetiti koliko sam (bila) osupnuta likom i djelom Predsjednika na odlasku. Teško da može postojati kandidat koji takvu veličinu može mijenjati. Možda Mesija utjelovljen u Idemo raditi gradonačelnika? Ili pak amerikanizirani gumi-Hrvat? Ili Vesna Glumičić? Ili Vesna najpametnija sam i najljepša i nitko mi nije ravan čak ni kada dijelim naranče? A što kažete na SuperUltraBezličnog? Ili onoga s pogledom koji prijeti? Ili Predsjednika svih Istrijana na području Lijepe naše? ... Rezime je da nakon Pojave koju smo dosad imali treba birati nekoga tko barem malo takav trend estetskog savršenstva može pratiti - Lijepi je stvarno lijep, budimo realni. A nije baš ni glup kad radi u Krašu. On i Suzana u svijetu bar će biti zamjećeni kao miss i mister, kad već u drugome nemamo nikakve šanse.

Uglavnom, koga god da izaberete, želim Vam blagoslovljen Božić i puno sreće, zdravlja i uspjeha svih vrsta u nadolazećoj 2010. godini.