Kad bih krenula detaljno opisivati, napisala bih vjerojatno nekoliko stranica impresija. No na mojem mi je blog-prostoru ipak draži metodički pristup koji podrazumjeva (relativnu) kratkoću, jasnoću, a valjda i kakvu-takvu čitkost. Dakle …

Teme

Od 7 večeri (koje organizira Ured za obitelj Riječke nadbiskupije), 4 su bile koncipirane u obliku predavanja – Osnovne odrednice kršćanskoga braka (teološko-antropološki vid), Prirodno planiranje obitelji, Osnovne odrednice kršćanskoga braka (crkveno-pravni vid) te Odgovorno roditeljstvo i temeljne odrednice odgoja. Prvo, da ne bi bilo zabune, predavanja drže ne samo «crkveni» ljudi, nego i laici, liječnici, psiholozi, pedagozi. Drugo, nije da ništa od onoga što smo čuli nismo znali i prije, ali je isto tako bilo dosta novih informacija. Npr. jeste li znali da brak koji bi bio sklopljen kad muškarac otme ženu nije valjan, ali se obrat ne spominje? Drugim riječima, žena (kao) smije oteti muškarca u svrhu vjenčavanja.

Radionice

Radionice su oblici druženja u kojoj se nekih 30-40 parova «razbija» na manje grupe od po 5-6 parova. Cilj je bolje upoznavanje, otvorenija komunikacija, dublje promišljanje o onome o čemu se govori, izražavanje stavova, nekad i suprotnih te razvijanje rasprave. S obzirom da smo imali 3 radionice, nije bilo moguće postići ne znam kakvu razinu poznanstva. No da nekad stvarno ne treba puno vremena za detektiranje ljudi koji imaju silnu potrebu biti centar pažnje. Naime, većina nas koja se tamo našla spada u normalne osobe svjesne da nisu tamo same, da se tada ne vode monolozi i da za zdravu i produktivnu komunikaciju takve vrste koja traje oko 45 minuta traba biti kratak, brz, jasan i pri tom dovoljno tolerantan ostavljajući prostora i ostalima. Ali kako znamo, postoje i oni koji naprosto uživaju slušati sami sebe uvjereni u nemjerljivu zanimljivost onoga što im izlazi na usta. Ajme što lijepo mora biti živjeti u zabludi.

Nezrelost na djelu

Osim gore spomenutih, zamjetili smo i one skroz, ali baš skroz neozbiljne. Možda će u braku biti (pre)zreli, ali na predavanjima se kreveljiti oko ozbiljnih stvari, tipkati sms-ove, ponašati se kao bubuljičavi petnaestogodišnjaci? A zapravo i nisu daleko od toga. Jedini pokazatelj zrelosti su im oni trbusi i trbušići u kojima rastu nova bića. Doduše, u tim je slučajevima i nezrelost bila na djelu, ali neću sad cjepidlačiti.

Zašto crkveni brak

Teško mi je shvatljivo da ljudi koji se odluče na crkveni brak mogu o istome misliti kao o nečem što se «obavlja», što je samo dio tradicije (da ne kažem folklora), što nije bitno različito od svjetovnoga braka. Sama taj čin doživljavam kao posebnu vezu s Bogom, kao način zahvalnosti, ali istovremeno i mogućnosti da ono što nam je ponuđeno i dano kao prelijepo izaberemo zauvijek.

Moj Netko i ja

Moram biti iskrena i reći da se ni meni ni Mome Nekome na tečaj nije dalo ići tako da smo si međusobno kukali o tome kako nam se ne da. Posebnu bi inspiraciju dobili kad bi nas svladao umor u kombinaciji s očajnim vremenom koje baš ne mami na izlazak van. Jedina svjetla točka tada bila mi je pomisao da ćemo se svaki dan viđati.

Danas

Nije nam ni najmanje žao da smo morali pohađati tečaj. Nove informacije, komunikacija, promišljanje o raznim činjenicama, prošlim, sadašnjim, ali i budućim situacijama dio su onoga pozitivnoga. Pozitivno je i spominjanje onoga da brak koliko god se to sada činilo nije uvijek med i mlijeko. Naravno, ne s ciljem stvaranja panike među zaručnicima već radi pripremanja na situacije u kojima se i neslaganje može napraviti konstruktivnim. Najpozitivnije pak vidim u produbljavanju već ionako jake povezanosti s Mojim Nekim na duhovnoj, psihičkoj i emotivnoj razini kao i u onome da ni na trenutak ne želim zaboraviti zahvaljivati Bogu na tome što nas je spojio.

Valjda sam uvjerila one koji se dvoume.