Tolerantnost i dopuštanja slobode da svatko živi onako kako želi, a u skladu sa vlastitim uvjerenjima, još uvijek ne znači da osim te gotovo standardizirane rečenice ne treba izražavati vlastite stavove i uvjerenja. Naprotiv, smatram da je to nužno pa baš zato danas, a vezano za današnju "Sanju" i pišem ovaj post. Tema su, za one koji nisu gledali, bili - swingeri.

Moram priznati da me već pomalo umara ona podjela na konzervativno i liberalno u kojem se ovo prvo uvijek smatra nečim zaostalim, nazadnim, krajnje nemodernim, dok se pod ovim drugim svima nama konstantno nameće nešto dobro, nešto što bi svatko napredan trebao isprobati, nešto što je perspektiva budućnosti.

Pričati o svemu smatram nužnim, jer uostalom i stavljanje pod tepih bilo koje teme ne rješava problem ili dilemu, no isto tako smatram nužnim razgovor dovesti na onu razinu da u najmanju ruku postoji barem kakva-takva "ravnopravnost" zastupanja određenoga stava.

Naime, swingweri kao osobe koje potpuno odvajaju ljubav i seks, kao osobe kojima je najnormalnija stvar imati 5, 10 ili 15 seksualnih partnera istovremno, kao osobe kojima je gledanje supružnika u spolnome činu sa drugom osobom ili pak kao osobe kojima je najnormalnija stvar grupni seks, uvjerena sam, ipak predstavljaju jedan jako mali dio populacije.

No, usprkos tome, današnja emisija bila je gotovo reklama za nekog Žiku ili Tako Nekako koji je iskoristio priliku i svoj "specijalizirani hotel" izreklamirao sa svim sadržajima koje nudi. Osim toga, nije bilo ni jednoga gosta koji je zastupao drugačiji stav, što je smatram nužno kod ovakvih emisija.

Vrhunac je bila sugestija koja se prožimala kroz emisiju, a ta je da je prakticiranje seksa sa strancima i nepoznatim ljudima moguće rješenje za spašavanje braka. Moram priznati, jako korisna informacija za vas koji ste u braku, a i za nas koji nismo i koji ćemo tu informaciju upiti poput spužve, jer takvih "vrhunskih" terapijskih savjeta nećete naći ni kod supružnika, ni kod prijatelja, ni kod psihologa, ni kod bračnog savjetnika, ni kod svećenika. Jasno, ovi zadnji i "ne smiju" davati savjete, jer "što oni znaju o braku?" (samo parafraziram riječi koje često čujem i s kojima se usput budi rečeno ne slažem).

Jedan gost, muž (pod maskom, ali s objavljenim imenom i prezimenom) spominje da su se on i žena odlučili na to, jer su htjeli nešto novo. Osobno mi je nevjerojatno da netko može misliti da mu neki "XY" može rješavati dosadu i monotoniju u braku. Posebno nevjerojatan mi je način na koji bi dotična osoba to trebala izvesti.

Od takvih ljudi nerijetko čujemo (sjeća li se netko Makaje?) da oni koji imaju puno partnera istovremno jedini znaju što je prava ljubav, jer je ona ljubav u kojoj su u vezi 1 muškarac i 1 žena zapravo sebičnost. Naravno da svatko može interpretirati što god hoće i kako god hoće, samo da vam budem iskrena, i ta relativnost u interpretiranju u nekim slučajevima nije mi ni najmanje zabavna. Jer, u takvim slobodnim interpretacijama u krajnjoj liniji jednog dana možda čujemo kako je i spolna ljubav prema djetetu samo izraz - ljubavi.

Moram priznati da se nekad pitam imaju li neke stvari granica i zar baš niti za jednu temu više ne postoji onaj opći stav da nešto NIJE dobro. Ne, naravno da ne mislim da treba ikoga linčovati i kamenovati (ni doslovno ni u prenesenom smislu), ali ono što bih htjela je da se KONAČNO počne iskreno govoriti što se misli, a ne radi nekog dokazivanja "liberalnosti" konstantno omatati stav u celofan u stilu "sve je stvar izbora". Slažem se, sve je stvar izbora, izbor je i početi se drogirati pa se svi slažemo da je izbor u tom slučaju - loš.

I da, može li mi netko pojasniti zašto je u zadnje vrijeme u modi pojam "lažni moral"? I gdje se u svemu tome izgubio moral?


- 21:32 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (54) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• LuDaChA:)):
  hoću ti samo reći da ti je super blog......lijepo pišeš sve te postove i
  lijepo te je čitati.....ako budeš imala vremena svrati do mene.....pozz
  (28.02.2006. 21:34)
  
  
• misteriozo:
  to je sve postalo bolesno (28.02.2006. 21:39)
  
  
• drugo ja od V.:
  nešto malo sam vidjela od te emisije, tog Žiku sam vidjela
  kad je objašnavao da "ne voli svaki dan grah", užas. Makaje se
  sjećam isto s rtl-a, kako ga se ne bih sjećala :)) svašta posoji, ali
  mislimda to nije tekovina novog doba, nego da je samo danas postalo malo više
  eksponirano. Ne vidim gdje je tu ljubav, jednostavno mi nema smisla i
  gotovo, ma kako oni objašnjavali svoje ponašanje. Prije bih rekla da se
  radi o običnoj samoživosti! (28.02.2006. 21:40)
  
  
• lauryn:
  U potpunosti se slažem s tobom... I ja sam gledala neš od te Sanje...
  Jednostavno ne znam šta da kažem... Čula sam još davno za te swingere,
  ali evo isrekno, danas sam ostala bez teksta... Svaki put se nanovo čudim
  kad čujem da to postoji u normalnom društvu... Ima svakakvih ljudi, i
  nemam baš puno predrasuda, ali šta je previše, perviše je...
  (28.02.2006. 21:50)
  
  
• beštijica:
  Tko voli nek izvoli. Ne vidim gdje je problem ako svim involviranim stranama
  swingerstvo odgovara. (28.02.2006. 21:59)
  
  
• freestyler:
  netko uživa u dizanju utega, netko u slaganju puzzli, netko užitak nalazi
  u čitanju knjiga, netko pak u čačkanju nosa... ili kako jedan moj dobar
  frend kaže svaka budala ima svoje zadovoljstvo, ako je to nekome razmjena
  seksualnih partnera neka uživa u tome ... uživaj ...:))) (28.02.2006.
  22:30)
  
  
• Onaj koji komnetira:
  ma to je bolesno, ne znam šta drugo reći! ali grupnjak
  s 5 cura bi volio!;.-))) (28.02.2006. 22:30)
  
  
• LadyK4rMy:
  mislim da se u sanji općenito nastoji prikazivati tekuća zbivanja sa
  nazovimo to modernog stajališta. Problem koji navodiš je samo propust
  emisije iliti onih koji su ju osmišljavali - to da nisu ravnomjerno
  suprotstavili dva stajališta, možda iz razloga subjektivnih, možda iz želje
  da se zaključci gledatelja povedu u smjeru tih liberalnih stavova, možda
  zato što je ovo uobičajeno stajalište svima poznato pa su htjeli iznijeti
  ono koje je kao manje poznato, tko će sad to znat. Liberalno znači po mome
  gledat svoja posla, na način, za sebe izabirem ono što već izabirem, a
  druge ne osuđujem zbog drugačijeg izbora. U tom smislu, baš me briga
  misli li netko da je swingeraj za njega najbolje rješenje, ili možda misli
  da je dobro da se drogira. Svatko ima svoj život, svoju glavu da njome
  razmišlja, a ako je nekome dovoljno da vidi neku emisiju i zbog toga
  postane swinger jer netko tako sugerira u dotičnoj emisiji, onda se taj
  jednostavno ne služi svojim mozgom i zaslužio je sve eventualne
  posljedice. Jer odluka je samo na nama. Ne na onima koji serviraju. Prema
  tome, ne vidim u čemu je problem? (osim ovog da se puno ljudi izjašnjava
  liberalnima a to nisu - a to je opet njihov problem) (28.02.2006. 22:34)
  
  
• Poli:
  Ma daj, moooolim te, samo pogledaj likove koji su bili danas u emisiji... Počevši
  od Žike koji je, kaže, okorjeli swinger (go, Žika, go!!) do onih dvoje
  jadnih zbunjenih gariba... Otužno. Sanja se samo onako telećim pogledom,
  kao, čudi, ni stava, ni rasprave, emisija je bazirana na nadi da će
  gledatelji biti toliko začuđeni da to postoji da neće ni primjetiti da
  "Žika kolo vodi". Toliko o emisiji, a moj stav... Trebam li ga
  uopće i artikulirati?! Možda je dosta i moj komentar na prethodni post.
  (28.02.2006. 22:39)
  
  
• Lothiriel:
  kako god, ne svida mi se to. (28.02.2006. 22:41)
  
  
• feby:
  U sretnom i stabilnom braku s manjom vjerojatnošću raskida postoji zdrava
  ravnoteža između pozitivnih i negativnih emocija i djelovanja uz jačanje
  pozitivnog bez guranja pod tepih negativnog. U njemu prevladavaju pozitivni
  osjećaji i interakcije. Negativni elementi neutraliziraju se snažnom masom
  pozitivnih. Da bi se održala bračna ljubav, brak treba mnogo više
  pozitivnog negoli negativnog. Brak živi od ljubavi i uvažavanja. U
  stabilnim brakovima u razgovorima dominiraju ljubav i poštovanje. Majstori
  bračne harmonije međusobno izražavaju mnogo empatije i simpatije. U
  nesretnom i nestabilnom braku s većom vjerojatnošću njegova raskida ima
  više negativnih nego pozitivnih emocija i interakcija. Bračni partneri
  premalo rade na pozitivnoj strani da bi izišli na kraj sa sve jačim
  negativnim elementima. No kao što ti navodiš, a prema gledanoj emisiji na
  tv, postoje ljudi koji pomiću granice braka i u skladne odnose dvoje ljudi
  uključuju neke dodatne figure, a sve u želji fizičkog zadovoljavanja i to
  pod maskom spašavanja braka od jedonoličnosti. To je za mene čista
  hipokrizija; ljudi koji su popustili svojim animalističkim nagonima to onda
  imaju snage nazivati spašavanjem braka? Naravno da ne podržavam njihov
  oblik navodnog spašavanja veze, naprotiv to je po meni za svaku osudu, a
  emisije tipa "sanja" jednostavno na muci ljudskog postojanja
  hvataju "gledanost". Prezentirati takve stavove i ne suprostaviti
  im ni jedan autoritet je apsurdno. Ali program o kojem govoriš radi i još
  neke druge navodno "rado gledane" emisije sumnjive kvalitete što
  se tiče sadržaja, a po pitanju morala mislim da su odavno tu riječ
  izbacili iz svog vokabulara, kao nepoželjnu, a da o pojmu koji ta riječ
  govori i ne pomišljaju. (28.02.2006. 22:50)
  
  
• Big Blue:
  Nisam gledala emisiju, ali je tema ovih dana bila zastupljena i u
  dnevnim novinama. Meni se to ne sviđa i mislim da taj način zabave nikako
  nije ono što će spasiti nečiji brak. Što mislim o seksualnosti i o
  povezanosti seksa i emocija (ljubavi) - ne mogu to odvojiti iako znam da je
  mnogima upravo to odvajanje sasvim logično. Meni nije. Ono što se u
  postelji događa između dvoje ljudi koji se vole, mnogo je više od seksa.
  Da ne duljim, Uspomena je o tome napisala izvrstan post. Ne znam jesi li čitala,
  možda već jesi. Onda znaš o čemu je riječ. A swingeri - pa to je samo
  moderan pojam za ono što se nekad zvalo - grupnjak. Budimo realni, zna se
  što je par, a troje ili četvero - to je već skupina ljudi. I sve to pod
  nekim geslom liberalnog načina života. Uživanje bez ograničenja, bez kočnica.
  E pa po tim se kočnicama čovjek razlikuje od životinje; ne robuje
  instinktima, nagonima. A ta su ograničenja ipak potrebna da bi u društvu
  neke stvari mogle funkcionirati, nisu izmišljena tek tako, da bi im se
  svojim teorijama uživanja suprotstavljali ti navodno slobodoumni. S vremena
  na vrijeme se pojavljuju i te sekte koje propagiraju užitke, sjećam se
  komaja, oni su bili glasni negdje u vrijeme dok sam studirala. No, brzo su
  utihnuli, toliko im teorija drži vodu. Ja jesam od onih koji će reći -
  tko voli nek' izvoli, ali moramo znati o čemu govorimo. Mnoge stvari mogu
  biti stvar izbora. Čovjek može i ubiti nekoga "po izboru" pa
  znamo da je to za svaku osudu i kaznu i da to nije dopušteno - ako već
  govorimo o teoriji izbora i oblikovanju svijeta po svojim mjerilima.
  Uglavnom, swinganje ne smatram poželjnom pojavom. To je samo jedna od onih
  pojava koje bi društvo koje funkcionira po nekim pravilima, dakle, u kojem
  postoji kakav-takav red - odvele u stanje kaosa. (28.02.2006. 23:00)
  
  
• blokche:
  Smatram se liberalnom, ali ne bi se upuštala u swingerstvo. ;)) Ali nije baš
  mali broj swingera u Hrvatskoj, novine su nedavno izbacile dosta velike
  brojke posjetilaca takvih nekih okupljališta. Što se mene tiče nek rade
  šta hoće. A po meni sloboda izražavanja stavova se podrazumijeva uz
  slobodu življenja po vlastitim uvjerenjima. (01.03.2006. 00:36)
  
  
• Hrvoje:
  Odlicna tema!Super si to napisala,pa nemam puno za dodati.Grozno je to sto
  su govorili u toj emisiji.Jedino od toga priznajem monogamiju i vjernost u
  braku.Swingeri su ljudi koji ne znaju što je ljubav. (01.03.2006. 01:24)
  
  
• kulerica:
  Na stranu swinganje - Sanja rijetko kad u emisiju poziva ljude različitog
  mišljenja, kao da se boji sukoba ili malo glasnijih i odlučnijih riječi.
  A što se tiče swinganja, nekom bi možda i spasilo brak, ali znam da moj
  sasvim sigurno ne bi. (01.03.2006. 01:29)
  
  
• morenza:
  osobno, kad bih imala potrebu seksati se s nekim drugim osim s mužem,
  sigurno mi više ne bi bio hasbnt! pa onda nek radi svak ko kaj hoće...
  mada je meni to sve jako twisted, i nije mi baš to najnormalnija stvar! a
  lažnog morala ko pljeve, svuda oko nas! Rekla mi je prijateljica baš neki
  dan: da se 90 % ljudi u vezama ili brakovima kurva! i da li je sada normalno
  10% koji to ne rade, ili ova većina od 90 % ?!?! ne bih se voljela naći u
  ovih 90% ni s njegove ni sa svoje strane! (01.03.2006. 08:33)
  
  
• sedamtri:
  Smatram se liberalnim ali ovo ipak prelazi neke granice. Vrlo sam skeptičan
  kad mi netko tvrdi da su obe osobe u braku sretne i ispunjene ljubavlju dok
  gledaju partnera kako se hvata s drugima i same to čine. Siguran sam da u
  svakoj toj vezi netko ipak pati i sve to skupa radi samo iz ljubavi prema
  onom drugome. Svjestan sam da je brak kompromis i da uvijek netko mora malo
  popustiti, međutim ovo nema veze s tom pričom - tu se radi o nečemu što
  ja ne mogu zvati brakom i ljubavlju. Odobrio bih i istospolne brakove da se
  mene pita, ali brak ipak ostaje zajednica dvoje ljudi i samo dvoje ljudi.
  (01.03.2006. 08:37)
  
  
• skalinovski:
  idem ja probati odglumiti đavoljeg odvjetnika: čovjek je biće napretka,
  smisao života svakog pojedinca jest da raste i razvija se, istražuje novo
  i prelazi do tada ne prijeđene granice. Konzervativizam je suštinski tome
  suprotstavljen jer on primarno označava konzerviranje nekog stanja, zadržavanje
  statusa quo. A SQ je nspojiv s razvojem i napretkom. liberalizam znači
  slobodu u svakom pogledu pa i u smislu razvoja i istraživanja granica. I to
  je primarna razlika između k. i l. Primjer: ja sam htio pomaknuti neki
  kamen koji mi je smetao da bolje parkiram auto, ali mi deda nije dao jer je
  taj kamen tu stavio njegov tata. :) kuzis :) (01.03.2006. 09:16)
  
  
• chewbakkka:
  e odlično si to napisala,. pogotovo konzervativno i liberalno, totalno se
  slažem. svi mi koji se ne ševimo kriš-kraš smo u biti zatupljene
  konzerve! fuj (01.03.2006. 09:54)
  
  
• ivanmarija:
  Jako lijepo pišeš, profinjen duh, pun dobrote. Čeznutljiva duša, svjesna
  ljepote i snage istinske ljubavi.... (01.03.2006. 10:06)
  
  
• denis88:
  Super blog!!!!! (01.03.2006. 10:33)
  
  
• Plava Zvjezdica:
  neću zamatati u celofan, glasno ću reći da je meni to loše
  i bolesno, napisala si odličan post (01.03.2006. 12:53)
  
  
• pegy:
  @DrugaTi, ne voli grah svaki dan? :))) Valjda neće jednom iz dosade probati
  i lude gljive. :))) @Beštijice, potpuno mi je jasno da njima to odgovara,
  ali o tome i nisam govorila. Govorila sam o relativnosti koja je postala
  moderna, a po mom sudu upravo ona negira - izbor. Ne negira ga kao samo
  djelovanje, već kao pasivnost u iznošenju onoga za što se misli da je
  ispravno, pozitivno, moralno, osobno prihvatljivo ... Ti "detalji"
  se vrlo često zanemaruju usljed rečenice iz naslova. @Onaj koji komentira,
  ma baš 5 kažeš? :)))) @Lady (malo ću skratiti, ove druge šifre zvuče
  mi kao da su ti oznaka zatvorskog broja ili tako nešto :))), ja problem
  vidim u tome što je sve postalo - normalno. Čak i kad je izopačeno.
  @Poli, primjetila sam i ja da Sanja nekad ima neki nemoćan pogled u kojem
  niti je stava, niti nije. Dobro, voditeljica ga može (možda čak i treba
  prikrivati), ali ona čak ne radi ni to nego se pomalo gubi u onome svome
  osobnome i poslovnome. (01.03.2006. 13:17)
  
  
• pegy:
  @Feby, i meni se čini da gotovo i nema većeg apsurda od te teorije
  "spašavanja braka". @Bigice, baš si ovim komentarom upotpunila
  ono što sam i sama mislila reći. @Blokche, baš me zanima koji su to
  konkretni brojevi (radi omjera u ukupnoj populaciji) @Morenza, moram biti
  skeptična prema brojevima tvoje prijateljice, jer vjerujem da je ipak više
  vjernosti u braku. :) @Skaliću, ali mora da je taj kamen baš iz određenog
  razloga tamo i da mu je to optimalno mjesto. :))) Možda ponekad u ime
  "napretka" nešto ne da ne ide na višu razinu, nego se spušta
  ispod razina svih razina. Recimo, ako zanemarimo kamen :) i vratimo se na
  konkretan primjer, izigravati neki "nivo razvoja", a spuštati se
  na doslovno životinjsku (čak i nižu) razinu je apsurd. p.s. Svejedno mi
  ne djeluješ ko swinger. :))) (01.03.2006. 13:18)
  
  
• swingerovski: moja pegy prvo moraš biti u paru da bi
  mogao postati swinger...dakle fali mi među korak...obavjestim te kad budem
  kod žeže ili kako se zove tip iz sanje (01.03.2006. 13:48)
  
  
• pegy:
  @Swingerowski, ne moraš biti u paru, Žika/Žeža/KakoGod u svom hotelu
  nudi sve. :))))))) (01.03.2006. 13:57)
  
  
• nasmijana theja:
  ma joj gledala sam..najjači su mi onih dvoje mladih..kao oni se
  ne seksaju sa drugima već samo gledaju..pa nisu oni swingeri,oni su voajeri
  zar ne??malo su fulali emisliju..bar ja mislim..uglavnom protiv pornića
  nemam ništa protiv i često ih gledam no da mi netko dira muža pred mojim
  očima iskopala bi mu grkljan..pusa draga (01.03.2006. 14:08)
  
  
• koki:
  čudi me samo da nam to nisu predložili u bračnom svjetovalištu kad smo
  moj bivši muž i ja bili tamo..:):):):):):):):) (01.03.2006. 14:13)
  
  
• almost Poznata:
  lažni moral je prisutan svuda,ali toga je bilo i prije,no ipak
  sad je to uzelo maha...npr. ja nemam ništa protiv crnaca niti kineza niti
  bilo koje druge rase ili nacije,ali...kad razmišljam da li bi mi bilo baš
  svejedno da se moja kći uda za crnca hm...moram priznati da tu malo izranja
  i moj lažni moral...sve ok,sve krasno,ali ne u mojoj kući...isto tako i za
  lezbejke,ne smetaju mi niti ih mrzim,ali da moja kći bude lezbejka hm...ne
  bih voljela ni u ludilu... mislim da smo svi mi u nekim stvarima lažno
  moralni htjeli mi to priznati ili ne (01.03.2006. 15:32)
  
  
• Rock Roll:
  Nisam gledao pa nisam baš upućen. Ponovit ću moje stare teze,
  ja u takvim stvarima ne bih sudjelovao nit me zanimaju. To hoćeš li ti
  sudjelovati (ili bilo tko drugi), sasvim ću prepustiti tebi (ili vama) sve
  dok time nitko ne stradava. Ne mislim da je to dobro za društveni moral.
  Dapače, pod pojmom mode i suvremenosti se često prodaje svašta, ali ja to
  znam i baš me briga što netko sam sebe želi uvjeriti. Ali, ne pada mi na
  pamet nit da ikoga ograničavam. (01.03.2006. 15:36)
  
  
• Goldeneye:
  vidim da i ti vodiš borbu s vjetrenjačama. nisi sama. (01.03.2006. 16:32)
  
  
• plumbum.blog.hr/: Jednom se pevala jedna pesma: Plešite
  deco Žikino kolo j.. vas Žika u d.. golo! - - - - - - - - - Neka ljudi iza
  4 zida rade ono što ih je volja, ali propagirati to kao 'spašavanje braka'
  je ludost jer se takav brak vec očito raspao! Kao i 'otvoreni brak'.
  Ljudima pase da su zajedno (ekonomski ili društveni razlozi), ali su samci
  koji traže naokolo nekoga (ljubav traže) tko bi ih mogao potpuno
  zaokupiti. A promatrati nekoga u takvom momentu je perverzija, a vlastitog
  bračnog druga superperverzija. Ti ljudi ne znaju sto je brak. Oni su
  ekonomska zajednica sa posebnim potrebama. Nisam sablažnjen time, no
  propaganda nenormalnog (nije ludo, ali nije normalno!) ponašanja ne bi
  smjela biti dopustiva. Možda je to samo umirivanje savjesti - ja ne varam
  ženu, ona ne vara mene. Mi sve znamo i vidimo! 'Ljubimo' se!! ---- ---- ---
  http://plumbum.blog.hr/ (01.03.2006. 17:20)
  
  
• Bridge:
  ja nebi hvala .jos mi nije dosadilo u braku! :)) (01.03.2006. 18:51)
  
  
• danposlije:
  Ne znam što su govorili na Sanji jer ne gledam previše emisije takvog
  tipa, nešto je njima umjetno i nekako daleko od stvarnih ljudskih problema
  a možda i previše izkomercijalizirano i s temama koje su svojstvene
  zapadnjačkom potrošačkom mentalitetu Jer što se bolje prodaje u medijima
  od sexa i svako spominjanje sexa je profitabilno u medijima ma koliko tema
  obuhvaćala marginalni dio populacije ili čak bila ekstremna. Što se tiče
  swingera i svih drugih sličnih društevenih fenomen smatram dok to i takvi
  ne narušavaju neke zakone ne bi trebali biti zabranjeni. Svako bi trebao
  odlučivati svojom voljom da li želi biti swinger ili će pristupiti
  jehovim svjedocima, naravno da bi u promicanju svojih životnih, socijalnih
  svjetonazora trebali biti dostojanstveni i ne "terorizirati" drugo
  svojim idejama i istinama. Pogled prema liberalnom i konzervativnom: mislim
  da su te podjele malo blesave, jer tko može odrediti neku granicu između
  toga, jedna osoba može biti liberalnija po nekom pitanju a opet
  konzervativna što se tiče drugog nekog problema. Malo mi ta podjela
  izgleda glupo isto kao i ona na ljevičare i desničare, jer prije svega u
  takvim raspravama čovjeka (u većini slučaja) vode neki vlastiti interes i
  oko toga gradi i pokušava biti član neke interesne grupe i unutar te grupe
  ostvariti svoje (materijalne) ciljeve na zakonit ili nezakonit način. I oni
  koji su najglasniji na nekoj strani brzo će se preobratiti prema drugoj
  strani ako se to pokaže kao materijalni probitak. primjer recimo jednog
  nazovi liberala koji zastupa prava homoseksualaca i nekih drugih skupina
  prekinuo je vezu sa djevojkom jer nije htjela uzeti njegovo prezime, odnosno
  niti čak dodati ga svome. Pa je li on onda liberal ili konzervativac. Prema
  tome smatram da su takve podjele paušalne i gotovo uvijek vezane uz neke
  osobne interese pojedinaca u dnevne svrhe. Uff... al sam se raspisao,ne znam
  kad sam zadnji put napisao ovako dugi komentar. jos sam mislio nešto
  napisati o makajima i relativnosti kulturoloških razlika, ali ostaviti ću
  to za neki drugi put. O braku i monotoniji ne bih pisao jer nemam sličnih
  iskustva. (01.03.2006. 19:09)
  
  
• danposlije:
  dopuna zadnjeg kometara: A i da imam skustva u braku smatram da je odnos
  dvije osobe intimne naravi i da ne bih mogao i želio iznositi takve stvari
  u javnosti. Već da takve stvari uvijek ostanu između četiri zida, gdje se
  i najbolje rješavaju i razumiju. Možda i griješim ali to je moj stav. Sad
  sam stvarno završio. Pozdrav! (01.03.2006. 19:16)
  
  
• plokmin:
  Prvo mrzim kad netko kaze liberalan.."ja sam liberalan"..??? to je
  da je dijete do 6 sati vani a ima 10 godina, da dozvoljas da netko spava ti
  sa zenom jer to je onda "ljubav", da radis ovo ono...Ako netko
  voli orgije ok, ali onda reci da si liberalan ajmeee...to znaci da te boli
  briga za sve, nema nikakvih zabrana...kako kazes, tako ce biti...a inace
  Sanja ne bi pogledao ni u ludilu :-)) (01.03.2006. 19:17)
  
  
• Claire:
  Dobro pitanje na kraju, lažni moral, bilja gdje je nestao moral, zašto bi
  sve bilo lažno, hm, niti ja nemam odgovora... (01.03.2006. 19:22)
  
  
• igoric:
  lijepo je da pricati o svemu treba. ne mogu se vise sloziti. ali pricati bi
  trebalo s argumentima, barem ako se u razgovoru zeli doci do razumijevanja.
  ako je poanta podilazenje masama, i ostajanje na povrsnoj, iako tako
  sveprisutnoj razini "svidja mi se", "to je fuj",
  "zna se" i tome slicno, onda molim te obrisi moj komentar jer tu
  ne spada. ali, pretpostavicu ipak da pokusavamo ono prvo. a da bi se
  argumenti imali, nesto se mora i znati. pa pocnimo od nekih cinjenica. kada
  kazes "swingweri kao osobe koje potpuno odvajaju ljubav i seks",
  grijesis i izvlacis simplicisticku, pa time nuzno i pogresnu tezu.
  karakteristika swingerstva kao zivotnog stila (u onome dijelu u kojemu se
  moze pod zivotni stil svrstati) jest da oni razlikuju emocionalnu i fizicku
  vjernost, sto ide iz svingerskih pocetaka, dakle americkih vojnih pilota u
  drugom svjetskom ratu. a to je bitno drugi par rukava. kada kazes
  "osobe kojima je najnormalnija stvar imati 5, 10 ili 15 seksualnih
  partnera istovremeno" govoris gluposti. jer prema svim dostupnim
  informacijama prilicno je rijedak slucaj da je istovremeno ukljuceno vise od
  cetiri 'partnera' (odnosno dva para). kada jeftinim cinizmom (a kako rece
  hugo pratt razlika izmedju cinizma i ironije je razlika izmedju podrigivanja
  i uzdaha) ismijavas ideju "spasavanja braka" ignoriras cinjenice i
  verificirane podatke svih provedenih istrazivanja (ako te zanima mogu ti
  dati i reference. i priznajem da su mene zacudili i da ih ne razumijem, ali
  takvi su kakvi su) i zapravo potices trend senzacionalizma,
  antiintelektualizma i jos gore antiznanja. cak i vise od toga, ali necu bit
  zlocest. feby kaze "Prezentirati takve stavove i ne suprostaviti im ni
  jedan autoritet je apsurdno." ne sebe nego podrucja kojime se sam i niz
  dragih prijatelja i prijateljica bavi, moram primjetiti da je autoritet -
  olicen u osobi koja je barem do izvjesne mjere strucna i koja je imala
  dovoljno strpljenja istraziti cinjenice (da, znam, to je ta ruzna rijec koja
  tako cesto smeta pri laprdanju na prazno i u osnovi nemoralnom
  moraliziranju), iznijeti argumente i o njima raspravljati - bio prisutan,
  hvala na pitanju. istina, nije bilo samozvanih "moralnih
  autoriteta", dakle citavog niza javnih dusebriznika od polupismenih
  popova do sebe prepunih akademika koji ce pojedine dogme predstavljati kao
  neupitne ne samo moralne nego i znanstvene cinjenice, poput naprimjer
  negiranja prihvatljivosti poliandrije u vremenu i prostoru ljudskih
  drustava. sto me podsjeca na jedan davni razgovor s radom ivekovic o pitanju
  identiteta, identifikacije i nacionalizama. tko su najveci nacionalisti? ne
  oni koji su sami sa sobom razrijesili pitanje svoga (nacionalnog)
  identiteta, vec oni koji s time imaju ozbiljan problem, pa onda nuzno
  pretjeruju u busanju u prsa da bi sebi (ali i okolini!) dokazali svoju
  "cistocu", "pravovjernost" i "pripadnost".
  vrijedi i za druga podrucja. ja mogu sasvim mirno prihvatiti cinjenice o
  svingerima, jer nemam problem sa sobom, odnosno emocionalnom i fizickom
  vjernoscu. jasne su. za mene postoji i do smrti ce postojati samo jedna i
  fizicki i emocionalno, a dobrim dijelom i intelektualno i duhovno i na svaki
  drugi nacin bili mi ili ne zajedno. i ni emocionalno ni fizicki me ne moze
  uzbuditi (mozda, ali vrlo mozda privuci) niti jedna druga, a o nekom uzitku
  da niti ne govorimo. nemam "prljavih" i "(po)gresnih"
  misli koje moram okajavati i traziti oprost za njih. i logicno, ako temi
  pristupam iz pozicije cinjenica i podataka (dostupnih, naravno, koji mogu
  biti pogresni, ali za sada nema drugih) onda moram prihvatiti i njihov
  rezultat. meni se broj 4 uopce ne mora svidjati, ali istine radi ne mogu
  reci da 2 i 2 nisu toliko. svim ispitivacima usprkos... ali ok, neka cak i
  postoje 'moralni autoriteti' koji si uzimaju pravo da (pr)osudjuju - iako je
  to contradictio in adjecto - zasto se ti isti 'autoriteti' ne bave
  cinjenicom da dvije trecine zena u hrvatskoj pri prvom seksualnom odnosu
  nije koristilo nikakvu zastitu, da je broj tinejdzerskih trudnoca u stalnom
  porastu vec 13 godina, da na prijemnom ispitu mladic - dakle osoba s maturom
  - na pisanju eseja na temu ustaje i najozbiljnije pita sto je to
  homoseksualnost, da 10posto zena ne zna da li je dozivjelo orgazam, a 4
  posto niti ne zna sto je to, da studenti prve godine medicinskog(!)
  fakulteta u zagrebu na 'slijepoj karti' tijela klitoris smjestaju oko
  pupka... (i tako dalje i tako redom) da je opce znanje o sebi, svome tijelu
  pa nuzno i seksualnosti na tako niskoj razini da je to neshvatljivo. i da iz
  neznanja nastaje citav niz ozbiljnih problema, na drustvenoj ali i na
  obiteljskoj, odnosno osobnoj razini. gdje su svi ti 'autoriteti' i 'znalci'
  koji uvijek imaju spreman odgovor? sto cine da se stanje promijeni? osim,
  naravno, beskonacnog mljevenja na prazno. a to su pravi problemi. ne
  stotinjak ljudi koji iskacu na rub gausa. ali, da, lakse je nabacivati se
  kamenjem na njih nego se uhvatiti u kostac s ozbiljnim problemima koji
  zahtijevaju ulaganje i vremena i truda (01.03.2006. 21:41)
  
  
• igoric:
  i da ne pretjeram: "moram priznati da se nekad pitam imaju li neke
  stvari granica i zar bas niti za jednu temu vise ne postoji onaj opci stav
  da nesto NIJE dobro." i ja se vec godinama pitam. i da, postoji.
  palamuditi o svemu i svacemu ne samo bez minimalnog znanja vec i bez ikakve
  zelje da se nesto sazna, i osobne kvazi-moralne fraze i floskule (vrlo cesto
  po principu privatni poroci, vrline javne) uzdizati na razinu 'opcih i/ili
  samorazumljivih mjesta' NIJE dobro. radilo se o ekonomiji, seksualnosti ili
  sastavljanju nacionalne nogometne reprezentacije sasvim je svejedno.
  (01.03.2006. 21:46)
  
  
• Didi:
  potpisujem tvoj post, od riječi do riječi. maske, pa onda puno ime i
  prezime? pa osvježavaje braka razmjenom seksualnih partnera? pa gledanje
  drugih dok to rade? pa izjava da bi ona spasila brak da je to prije otkrila?
  pa neki ''hoteli'' zaštićeni od svih spolnih bolesti, valjda je u njima čišće
  nego u apotekama....sve u svemu, možda sam konzervativna, po nekim
  pitanjima. a po pitanju teme iz ove Sanjine emisije definitivno jesam. ja
  sam samo s jednom osobom, zbog ljubavi i seksa, koji, za mene, predstavljaju
  sklad i međusobno se nadopunjuju.....a tko voli i želi drugačije,
  slobodno:))) ima nas raznih uvjerenja i to poštujem.....pusa, mila:)
  (01.03.2006. 21:53)
  
  
• Tara kokoš:
  U potpunosti se slažem s tvojim postom. I što je najgore čovjek
  ispada neliberalan, uskogrudan, glup, ograničen, moralni dinosaur ako ne želi
  prihvatiti trend i podržati ga. No što ja tu imam komentirati kad to moj
  kokošji mozak ne može shvatiti. Drago mi je da imam kokošji mozak. I sad
  kad smo tako liberalno pomaknuli granice, jer prije su svi bili kokošjeg
  mozga kao ja, koja je iduća? A zanimaju me i one slijedeće. Mislim da 5%
  swingera zaista to rade jer imaju potrebu , a ostalih 95% glumi glumu,
  povodi se za trendom u koji su dozvolili da ih uguraju,u svojoj biti ostaju
  nesretni. Vjerovatno si tako stvarno spašavaju brakove, jer ne moraju razmišljati
  o njima, misle o tome koga, će, gdje, kada, naprave posao, utroše vrijeme,
  a bračni staž im teče. (01.03.2006. 22:11)
  
  
• apostat:
  Manje televizije draga Pegy..... :) (01.03.2006. 22:19)
  
  
• vagabund:
  Vodite ljubav, a ne rat :) (02.03.2006. 07:21)
  
  
• Tara:
  Baš sam se zamislila nad tvojim postom, pa još imam i jedno više retoričko
  pitanje. S obzirom da im swingerstvo spašava brak, što se dešava kad
  postanu spolno nemoćni? Mislim , svi stare pa i oni. (02.03.2006. 08:23)
  
  
• friva:
  Nemam što nadodati na ovaj post. Mislila sam opet malo skrenuti s teme
  vezano za lažni moral, ali samo ću te pozdraviti... (02.03.2006. 11:17)
  
  
• Mam@PsP/MojDemijan:
  Najbolja je varijanta naći partnera koji dijeli mišljenje s
  tobom, ma kakvo ono bilo, tada nema frke niti strke oko toga jel bi on ili
  nebi "swingao" ili isprobavao nešto stoto. A lažni moral?-... o
  tome bi se dalo na široko i nadugačko, ali za to ti treba novi post ;-)
  (02.03.2006. 11:31)
  
  
• otrovna:
  pročitala sam post, komentara ima puno pa mi nije volja sve čitati...
  ovako... swingeri? nije moj izbor, ALI tko voli nek izvoli. iskreno - baš
  me se i ne tiče. definicije morala ću za sad preskočiti jer to ni nije
  tema tvog posta, ali moram još jedno spomenuti... mislim da jednu stvar
  nisi baš dobro usporedila - ne možeš samo tako povući paralelu između
  swingera i "spolne ljubavi prema djetetu". koliko je meni poznato
  - u swinganju, svi sudionici svjesno i odgovorno pristaju na ono što rade,
  i nisu u sukobu sa zakonom, a u pedofiliji to baš nije slučaj!
  (02.03.2006. 13:28)
  
  
• pegy:
  @Igoric, gledaj, meni uopće nije bitno što netko radi privatno, zabavlja
  li se sa muškarcem, ženom, njih 10, 15 ... baš mi je svejedno. Svejedno
  mi je i kako to zove, je li swingerstvo, komaja ili pak nema imena. Ono što
  mi nije svejedno jest činjenica da nešto što mi je osobno na razini životinjskog
  ponašanja (ako ti to možeš sebi drugačije pojasniti, ok, ja ne mogu) može
  biti prikazano kao nešto "normalno" ili štoviše perspektiva
  nekog budućeg općeprihvatljivog življenja u prostorima u kojima živim. A
  ako mi je nešto neprihvatljivo, ne mogu radi toga što se nekim ušima to
  ne sviđa, početi govoriti drugačije. Ne da ne mogu, ja to i ne želim. U
  islamskom svijetu ili možda u nekim plemenima je način spolnog života
  sasvim drugačiji, no određuju ga oni prema svojim normama, modelima,
  htjenjima, stavovima, vrijednostima. U svijetu u kojem ja živim postoje
  neke druge vrijednosti i zalagati se za njih, a govoriti kako se njihovo
  narušavanje čini narušavanje osnovnih ljudskih vrijednosti, smatram nečim
  normalnim. Dakle, možeš ti moje pisanje nazvati "palamudenjem",
  ali kad bih radila po analogiji, mogla bih i ja tvoje istim takvim nazvati.
  No, ipak neću. Usrkos činjenici da meni stavljaš u usta ironiju, a upravo
  si se njome koristio u svome komentaru. Tebi uistinu nitko ne brani da
  prihvatiš sve činjenice o swingerima i drugim stilovima ponašanja koji ti
  pašu, možeš raditi što hoćeš, govoriti što hoćeš, a imamo i blog na
  kojem i drugima, a ne samo sebi u bradu, možemo govoriti ono što mislimo.
  Stoga, moram ti reći da imam sasvim dovoljno prikupljenih informacija po
  kojima mi je takav način života neprihvatljiv. Za to mi ne trebaju
  "znanstvena" istraživanja, jer čak i kad bih zanemarila
  elementarne činjenice (a nisam), bilo bi dovoljno da se vodim svojim srcem.
  Sastaviti nogometnu reprezentaciju ne može baš svaki muškarac koji se
  baci na kauč držeći Karlovačko, ali za reći da ne bih u krevet sa više
  nego jednim muškarcem i ni jednom ženom zaista mi ne treba neka posebna
  ekspertiza. Ne sumnjam da su i ostali blogeri koji misle kao ja, svoje
  stavove rekli sasvim svjesno i promišljeno, bez utjecaja neke "masovne
  histerije" koja bi ih eventualno potaknula na nešto takvo. Jer koliko
  god se tebi činilo da tamo neki "konzervativci" dozvoljavaju da
  netko drugi misli njihovim glavama, moram te ispraviti i reći ti je da je
  to jedna od početnih predrasuda ljudi koji se vole nazivati liberalima.
  (02.03.2006. 13:58)
  
  
• pegy:
  @Otrovna, spominjanje djece ovdje nije rečeno u tom kontekstu, već u
  kontekstu micanja granica. Svjesna sam da granice nisu svugdje dobrodošle i
  da ih se treba osoboditi. No, s druge strane, smatram da ih prisilno i
  isforsirano micanje iz svih mogućih sfera života vodi u neku drugu nepoželjnu
  krajnost. Ne mislim da odrasle ljude koji sami izabiru način svog
  seksualnog života treba kažnjavati, niti zakonski, niti ikako drugačije.
  Niti smatram da ih treba ožigosati, prozivati, uostalom i ne zanima me koji
  su to ljudi. Jedino što želim je da se pod krinkom
  "liberalnosti" baš sve (čak i nevezano za seksualnost) ne nameće
  pod onim "sloboda izbora". Posebno ne nešto što narušava
  temeljne vrijednosti podneblja u kojem živim. (02.03.2006. 14:02)
  
  
• mara:
  super, savršen blog (02.03.2006. 15:26)
  
  
• stereokemija:
  Jeste, sve je u životu stvar izbora, počev od toga da li piješ kavu sa,
  bez ili sa vrlo malo šećera, da li voliš cipele na potpetice ili ne, da
  li si pušač, koju muziku slušaš itd…..etc.Pa, tako je seksualni
  afinitet…..meni su swingeri fuj….jeste da je seks igra u kojoj je sve
  dozvoljeno….ali mi je ovo…NE, HVALA! : ))) (02.03.2006. 17:25)
  
  
• lorraine:
  Dobro si ti to srocila,slazem se,i ono glede ljubavi i sexa.Al bogme sto
  kolegica Bridge veli,jos mi nije dosadilo u braku.Pa,ko voli nek izvoli,da
  stvar izbora. (02.03.2006. 20:52)
  
  
• otrovna:
  ajde dobro, neću sad razvlačiti svaku riječ. (03.03.2006. 01:03)
  
  
• Mo:
  to da se tak može spasiti brak mi je smiješno a morala više definitivno
  nema, mrtav je.. (03.03.2006. 08:52)
  

Iz nekog čudnog razloga, možda onoga da uvijek mislimo da je upravo ovo vrijeme donijelo napredak svih napredaka, vrlo često javlja se ona misao - da je sada sve bolje nego prije. Da, bolja je i brža komunikacija među ljudima, lakše se pere odjeća, brže se dolazi sa jednog mjesta na drugo, gotovo brzinom svjetlosti informacije s jednog kraja svijeta prelaze na drugi. No, je li baš sve doživjelo revolucionarni pomak?

Pojam poštenja svi znamo. To je ono što očekujemo od drugih, a valjda i ono na što smo sami spremni. Ako imate brata ili sestru, sjetite se onih dječjih dana kad bi se potukli ili posvadili pa bi mami i tati svako pričao (uzvikivao) svoju verziju "Ja sam ...., a onda je on ....". Kasnije se osjećaj (ne)pravednosti javio možda i u školi i na faksu (kod ocjenjivanja), a i bilo kojem segmentu života. Osobno mi je poštenje i pravednost gotovo vrhunac odnosa među ljudima. Ali ta karakteristika nije nešto od danas. Sjetim se onog dijela filma "Ben Hur" kada se glavni likovi utrkuju u areni. Sjetim se da je i tada bilo onih koji igraju pošteno, kao i onih koji su u stanju prevariti da bi došli do cilja. Sportskog, poslovnog ili nekog trećeg.

Prijateljstvo i odanost, nešto što je postojalo i davno, davno. Mislite li da je prijateljstvo danas naprednije i uzvišenije? Danas dečkić od 8 godina svojoj prijateljici od 6 daruje pola čokolodne bananice. Pred 50 godina neki drugi dečkić je nekoj drugoj curici darovao pola naranče, a pred 1000 godina dijelio se komadić kruha. U isto to vrijeme, nekad davno, mlada se cura povjerila prijateljici da je trudna. I tisuću godina kasnije, stvar je ista.

Ljubav je posebna "kategorija". Danas je ona nešto kao "moderna". To bi značilo slobodna, ona koja ne obavezuje. A posebno da je oslobođena svake žrtve. Jer, čemu žrtva kad sloboda dozvoljava da jednostavno "dignemo sidro" i "otplovimo" na neka mjesta gdje je upravo med i mlijeko i ništa drugo.

U čestim razgovorima koje vodimo, dotaknemo se teme braka nekad i danas. I iz nekog razloga ponekad se ondašnji brak počinje smatrati manje "ljubavnim". Jer, to se kao moralo, bio je red, sredina ga je nametnula. On je inače sam po sebi bio "pakao" i da je žena bila moderna i da je živjela kao danas - otišla bi. Baš ne volim takve generalizirane priče u kojima se nešto što je bila vrijednost spušta na nivo nečeg gotovo "nametnutog".

Ne ide mi u glavu da je tako teško shvatiti da su se ljudi voljeli i nekad. Jednako kao i danas. I da nisu jedini Julija i Romeo bili oni čije ljubavi su vrijedne spomena. Bila su, istina, neka druga vremena po pitanju planiranja obitelji, života, vremena, odmora, ali u suštini postojala je jednaka ljubav između muškarca i žene. Nije bilo lako, ali i danas je teško ... ako se dozvoli da i teški trenuci budu dio života, tj. ako se od njih ne pobjegne.

No, današnje vrijeme je valjda neko drugo. Ljudi su postali tako nespremni na žrtvu. Ne mislim tu na trpljenje nečijeg mahnitog, luđačkog ili agresivnog ponašanja (koje je ipak rijetkost), nego na obične, svakodnevne stvari. Jer, kao, zašto da trpim nečije ostavljanje čarapa nasred poda kada mogu naći nekoga tko će zadovoljiti moju potrebu za sindromom "Monika Iz Prijatelja" slaganja stvari. Karikiram, ali ono što želim reći je da vjerujem da ljubav nije samo ono što proživljavamo u nekoliko dana, tjedana, mjeseci, nego je i nešto što podrazumijeva popuštanje, uvažavanje, kompromise.

Zašto je postalo tako važno "biti slobodan da mogu otići bilo kad"? Meni to samo po sebi izgleda kao da unaprijed definiram da mi ono što imam danas nije baš "ono nešto". I da ću danas biti s nekime, ali sutra već možda dođe nešto bolje. Ako je to upravo ljubav, onda je to nešto u što ne bi trebalo unaprijed sumnjati.

Ljubav su osjetili i naši bake i djedovi, i njihovi isto tako, i voljeli su se upravo onako kako se volimo i mi danas. Ono po čemu se možda razlikujemo je veći strah od ljubavi. Čini mi se da su se nekad ljudi bojali pokazati ljubav u društvu iz objektivnih razloga tog vremena, danas se više boje voljeti. Ali sama ljubav je bila ista nekad i danas. Kao i sve ostale temeljne vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom, kroz sve vrijeme otkad i postoji.

p.s. Poseban pozdrav Monoperajki koja me svojim postom Ljubav inspirirala na ove riječi.


20:31 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (51) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• morenza:
  pa eto, kad je tako, ja sam se udala iz ljubavi! da iz prave ljubavi! i
  mislim da samo takve veze ili brakovi mogu opstati a da se nitko ne osjeća
  da trpi radi veze. neke moje prijateljice sa svojim dečkima ili muževima o
  raznim stvarima ni ne razgovaraju, neke su s njima radi love, neke radi
  statusa (hallo?!?!).... i tako, nekako mi je to neshvatljivo! Mislim, sve to
  hoda tako dugo dok je sve u redu, ali ne daj bože da se ostane bez love ili
  zdravlja, onda si sam.... malo sam napisala dugi komentar, a još nisam ni
  sve rekla.... tko ima pravu ljubav ima najveću sreću na svijetu :)
  (25.02.2006. 20:35)
  
  
• stereokemija:
  Lijep i ugodan vikend ti želim! (25.02.2006. 20:43)
  
  
• drugo ja od V.:
  slažem se. ljubav nije ljubav kad se grčevito držiš za
  neku svoju viziju slobode. razmišljam sad što bih još mogla napisati, sve
  si ti napisala. :) (25.02.2006. 20:46)
  
  
• koki:
  upravo to da je ljubav nešto što podrazumijeva popuštanje, uvažavanje,
  kompromise shvatimo tek kad ju izgubimo...:) (25.02.2006. 21:12)
  
  
• lauryn:
  Da, veliki je problem što mi danas ne znamo koji je pravi smisao ljubavi...
  Svi se odmah razilaze već nakon prvih svađa i nesuglasica... To baš i ne
  ide tako. Ovo potvrđuje i broj razvoda koji se iz godine u godinu povećavaju.
  Trebali bi se svi malo zamisliti nad tim pojmom - ljubav... (25.02.2006.
  21:19)
  
  
• zahvalna: molim vas da odete na ovaj link i refreshate
  ga svakih 3-4 min. pokušavamo srušiti rekord broja korisnoka istovremeno i
  puno bi nam značila vaša pomoć http://www.phpbbplanet.com/for
  um/login.php?mforum=gunsnroses (25.02.2006. 21:52)
  
  
• lija:
  kako bi moja baka rekla:"mladi danas nemaju strpljenja!".... ja
  vjerujem i dalje u pravu ljubav (naivno?)....pozdrav (25.02.2006. 21:55)
  
  
• maja:
  što reći? u reklami za AUTO pripjev ide "osjeti ljubav, osjeti
  strast, dodaj gas"! pazi, osjeti ljubav! dakle, ona vrijedi jedan fiat
  punto. i kaj da ti dalje velim... (25.02.2006. 21:55)
  
  
• friva:
  Moje viđenje stvari je ovako: Nema tu straha od ljubavi jer svi bi htjeli
  imati ljubav, nego su ljudi postali sebičniji u svim segmentima života.
  Stalno žele da im se daje, a ne znaju ili ne žele uzvraćati. Može to
  biti u odnosu prema partneru, prema obitelji ili poslu. Ljudi su se sve
  manje spremni "žrtvovati". Ovo u navodnicima je zato što to i
  nije prava žrtva, nego je to samo život u kojem nekada dobivaš, a nekada
  gubiš. (25.02.2006. 21:56)
  
  
• e-storm:
  zaustavi danas sretni mladi par na ulici i pitaj ih zašto su zajedno, zašto
  su stupili u brak... a zatim otiđi do starijeg para koji su godinama već
  zajedno (govorim o 40, 50 godina) i vidi kakvo je njihovo iskustvo i kakva
  priča stoji iza tih godina... to su dva potpuno različita svijeta. ali,
  nitko nam ne jamči da možda jednoga dana bude nama kako je i njima bilo.
  isto tako nam nitko ne jamči da je nekome od njih bilo kako je danas nama.
  a sve to iz jednog razloga: sto ljudi, sto ćudi. to me baka naučila... :)
  i tu ima za mene potpuno pravo... ljubim te :) (25.02.2006. 22:24)
  
  
• vagabund:
  Ljubav je vrlo teško izraziti riječima i često se u tekstovima o ljubavi
  nađe elemenata koji nisu čak ni bliski ljubavi. Isus mi se nameće kao
  najpoznatiji prikaz iskazivanja bezuvjetne, čiste, iskrene ljubavi koja
  nije baš ništa tražila za uzvrat. Sva je ta ljubav bila usmjerena na
  ljude, bez izdvajanja, žive ljude od krvi i mesa, ne fikciju, ne
  instituciju, ne grupu, ne izabrane. Što govori priča o žrtvi koju je
  podnio, govori o davanju koje ne traži uzvrat, ne traži nagradu, čak ni
  to da bude shvaćen, jer to je ona bit, on voli, samo voli i spreman je
  trpjeti i umrijeti da ustraje u ljubavi, ali nije bit u žrtvi, bit je u
  ljubavi, a žrtva je samo cijena koja se ponekada ne može izbjeći. Žrtva
  samo potvrđuje snagu i iskrenost ljubavi, jer svima je lako dijeliti radost
  i veselje. Što nam govori uskrsnuće, govori da je ljubav iznad samog života.
  Ljubav uskrsne iz pepela pogaženih snova, bola, tuge, nesreće, čak i same
  smrti, jer ona je onaj iskon, ona bit koja je pokretač svega što postoji.
  Dakle nije bit u obredima, u simbolima, u znamenju, obećanjima i praznim
  riječima, bit je u ljubavi kao onom što nam je rođenjem od Boga dano.
  Koju nam je poruku Isus ostavio: ''Ljubite jedni druge …''. Ljubav ne možeš
  kupiti, ne možeš je zaslužiti, ljubav možeš samo dati, a tek onda kada
  ti je srce čisto, lišeno očekivanja i uzvrata, tek tada možeš osjetiti
  i u potpunosti primiti tuđu ljubav. To što trampiš obećanjima, to nije
  ljubav, do je dogovor, savez temeljen na interesu. Znam da zvuči grubo, ali
  ljubav ne traži prsten, papir, obećanja i svjedoke. Radi se o osjećaju
  koji ispunjava srce i sa razumom blage veze nema. Nema te cijene koju ne bi
  platio za one koje istinski volim i ne da bi im život dao, ja im ga dajem
  iz dana u dan, i kako onda ne bi bio uz njih kada im je teško, kako ih ne
  bi zagrlio, kako ne bi suzu brisao, kako ne bi osmjehom im dušu grijao,
  kako ih ne bi ljubio. Moje ti riječi zvuče pomalo nestvarno, ali znam da
  ćeš mi jednom vjerovati, jer ti u ljubav vjeruješ. Što na kraju nego
  osmjeh ti poslati, iskren, beskrajno miran, lišen bilo čega osim svoje
  istinske suštine naklonosti prema dragom stvorenju kojem želim puno, puno
  ljubavi i svu sreću koju život može pružiti. Čak bi ti i pusu poslao,
  ali neću te mučiti još i time nakon svih ovih riječi :) (25.02.2006.
  23:55)
  
  
• feby:
  Ljubav: pojam, osjećaj, doživljaj: a uvijek sve prepuno pitanja, traženja,
  odkrivanja: postoji li "prava" ljubav danas? Pa naravno da postoji
  jer ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme kad će niknuti njeni cvjetovi. Sam
  postanak svijeta je simbol ljubavi, i sve na svjetu je ljubav: samo ona ima
  razne oblike, pa je tako i mržnja oblik ljubavi koji mi ljudi u svojoj sebičnosti
  i potrebi za ugodama ne možemo pojmiti. Ljubav je sinonim za ljude, za
  ljudske živote, ljubav je mjena godišnjih doba. A mi ljudska vrsta nekako
  smo ljubav strpali u osobne osjećaje, pripisujemo ih samo nama i
  dozvoljavamo o njima raspravljati samo s našeg gledišta. Ljudska ljubav je
  sigurno jedan od najuzvišenijih osjećaja univerzuma, na nama je da je
  takvom zadržimo, a ne da je razvodnimo na: banalnosti svađe, prljave čarape,
  ovisnosti, oduzimanje slobode, udarcime, poljupce, poklone, izlaske. Naučimo
  ljubiti nesebično, bez traženja: u dvanjima, jer u davanju osjećaja
  ljubavi čistimo vrt zasađen tim divnim biljkama i dajemo im da rastu i
  preplavljuju svijet uništavajući korov i zlo. (25.02.2006. 23:58)
  
  
• Big Blue:
  Da, sad kad sam pročitala što si napisala, moram reći kako mi
  je na početku odmah bila asocijacija da mi ljudi u svemu što je prošlo
  vidimo - zlatna vremena. Naravno, mislim na ono što nam je bilo dobro i što
  volimo pamtiti. To je uvijek u sadašnjosti posebna kategorija. No, mislim
  da je ljubav iznimka koja potvrđuje pravilo. Naime, ona uvijek jednako
  vrijedi. Ne samo u prošlosti. Ne, nisu samo Romeo i Julija oni čiju je
  ljubav vrijedno spomenuti. Toliko ljudi ima za koje ne znamo, a vole istom
  snagom. I neka je tako. Nije nužno znati za sve, ali je važno znati da
  ljubav uvijek postoji, samo se mijenja vrijeme, mijenjaju se ljudi. S tim u
  vezi...Možda sam i ja podlegla uzdisanju za zlatnim vremenima, ali mi se
  stvarno čini da ljudi u tim prijašnjim vremenima nisu izmišljali nekakve
  strahove od ljubavi kao što to činimo mi danas. Ima dana kad i sama imam
  takve primisli i pitam se - je li to moguće? Svatko želi ljubav, to je
  najljepši osjećaj. I što ja to onda vrtim u svojoj glavi? Kakav strah?
  Prije nekoliko dana, sasvim slučajno (ili ne?) sjela sam pred TV u vrijeme
  emisije Oprah show. Nisam redovita gledateljica, ali privuklo mi je
  pozornost.Ne znam više što je bila tema, a gošća je bila Charlize
  Theron. Govorila je nešto o sebi i svom dečku i o ljubavi. Osobito sam naćulila
  uši kad je rekla kako je osjećala nekakav strah od veze, od pomisli da se
  u zajednici s nekim neće moći sama ostvarivati kao osoba- da će izgubiti
  neku svoju slobodu (uvjetno rečeno). Kad je srela svog sadašnjeg dečka,
  dogodilo se upravo suprotno. Ne samo da nije izgubila to što je mislila da
  će izgubiti, nego je shvatila da je upravo on potiče da zadrži tu svoju
  osobnost, da je potiče na samoostvarivanje - a to je bilo ono što je
  mislila da će izgubiti u zajednici s nekim. Kad sam je čula kako to
  govori, prosvijetlilo mi se. Dakle, događa se. Padaju mi na pamet slične
  stvari. Ne zbog sebičnosti ili egoizma, nego iz tog nekog neobjašnjivog
  straha. A stvari su vrlo jednostavne. Prava osoba budi ono najbolje u nama i
  potiče nas da budemo bolji, da ostvarujemo svoju osobnost. I to je ljubav!
  Pao mi kamen sa srca. ;)) Mijenjaju se ljudi, mijenjaju se običaji, ali kao
  što si i sama napisala - temeljne vrednote uvijek ostaju. One su trajne.
  ;)) (26.02.2006. 00:21)
  
  
• plokmin:
  kao sto je nekad covjek zivio u pecini i tretirao zenu na jedan nacin to se
  do danas promijenilo...revolucionarni pomak se dogodio u covjeku u nekom
  vremenu i ne prilagodava vrijeme sebi nego on vremenu. Ljubav treba biti
  uvijek ista a danas je cijeli nas zivot moda, nesto ispadne a nesto je u
  modi jer drugacije ne bih znao...zasto je moj dida s nanom 50 godina u braku
  a danasnji ne izdrze 5...evolucija, revolucija (26.02.2006. 00:23)
  
  
• Hrvoje:
  Lijepi misli,kao i puno puta do sada!Upravo sam pisao o slicnoj temi,koja se
  tice ljubavi i zrtve.Ne može se ljubiti bez trpljenja,a niti trpjeti bez
  ljubavi (Sv.Gianna).Netko je rekao da nema dobrih i losih vremena,nego
  vremena sa dobrim i losim ljudima.Meni se ipak vise svidjaju prijasnja
  vremena,no sjetio sam se jos jednog citata:Svatko zivi u onom vremenu i
  okruzen onim ljudima,koji su najpotrebniji da spasi svoju dusu (Sv.Edith
  Stein),onda valjda tako treba biti.Bilo je i prije puno primjera ljubavi i
  lijepih brakova,znam neke primjere kod svojih rodjaka,djedova i
  pradjedova.Tada su ljudi bili spremniji na zrtvu,ali to im je vise
  pomagalo,nego stetilo.Prava ljubav je povezana sa zrtvovanjem za voljenu
  osobu,glupo je ocekivati,da ce u braku svaki dan biti bajan,to nije ni u
  jednom braku ni vezi,no ti dani prodju i opet poslije kise dodje sunce,a
  ljubav se na taj nacin sve vise jaca i postaje otporna. (26.02.2006. 00:40)
  
  
• misteriozo:
  u glavi mi se kuha priča o ljubavi. i potpisujem big blue. ljubav uvijek iz
  nas izvlači ono najbolje, a ako moramo glumiti, onda to i nije ljubav. možda
  je, u neku ruku, danas puno teže voljeti. očekivanja su puno veća, time i
  razočaranja ako nisu postignuti određeni "ciljevi". nema cilja u
  ljubavi. samo ljubav. bez cilja. (26.02.2006. 01:07)
  
  
• jelek:
  ja bih se usudila reći da jako puno ljudi uopće ne zna što je to ljubav
  ustvari. misle da znaju i spremni su u nedogled raspravljati o njoj ali
  nikada ju nisu iskusili i osjetili. a isto tako mislim da se niti ne trude
  dovoljno, nisu niti spremni suočiti se s njom, nisu spremni ponjeti veličinu
  tog tereta na sebi. mislim da su ljudi općenito postali puno površniji,a i
  gle što im se servira pod ljubav! od raznoraznih sapunica, reklama ili
  napisima u novinama o ljudima koji se "zaljube" svakih mjesec dana
  u nekog drugog i onda mu tu ljubav dokazuju putovanjem na neko egzotično
  otočje. ma daj! ljubav je i žrtva i nesebičnost i bol i radost. ljubav je
  zajedništvo i ona je nešto što traje a ne prolazi s godišnjim dobima.
  krasan post btw. :)) (26.02.2006. 10:05)
  
  
• sedamtri:
  uvijek neke lijepe teme! sve što činimo je kompromis. cijeli naš život,
  prijateljstvo, posao, a brak najviše od svega je kompromis. ako to nije,
  onda jedna strana gubi i onda to više i nije baš neka ljubav ili brak ili
  bilo koja druga veza. banalno je ali istinito da se veza mene i moje
  princeze (2 god) isto temelji na kompromisima - najčešće s moje strane
  ali bez toga teško da bi se baš slagali. (26.02.2006. 10:21)
  
  
• Trill:
  Da, napredak je donio i dobrih i loših stvari. Ljubav je ljubav i bilo ju
  je i prije kao i danas. Meni se čini da i više jer sve više vidim kako
  ljudi prelako odustaju od svojih veza. Naravno, postoje i slučajevi kad je
  prekid veze ili braka dobrodošao, kad je to jedini mogući izlaz. Tu je
  napredak pokazao svoju dobru stranu. Osnovni ljudski osjećaju kao ljubav,
  poštenje, briga, želja za obiteljskim skladom su ostali isti, samo se
  danas rjeđe viđaju u tom obliku kao nekada. (26.02.2006. 11:48)
  
  
• skalich mrzi sve: baš sam o tome neki dan pričao...
  ljudi bi htjeli vezu, obitelj ne znam što ali se nisu u isto vrijeme
  spremni odreći svoj slobode...i onda se dogodi da zbog društvenih normi
  netko uđe u vezu ili brak a poslije to ne može izdržati jer nije spreman
  spremna na kompromise pa onda razvrgnu tu istu vezu ili brak... uglavnom
  ljudi su razmaženi i uzasni i treba ih mrzit :) ;) (26.02.2006. 11:50)
  
  
• pegy:
  @Morenza, nije to dugi komentar. Bar ne ovdje. A i da je, volim duge
  kometnare. :)) @Maja, vjerovatno je najželjeniji san svakog čovjeka - fiat
  punto. :))) Znači li to da može i na kredit - mislim - ljubav na kredit?
  :))) @Friva, ja sam pod strah od ljubavi mislila na ono što se očituje u 2
  stvari - prvo strah od obaveza, kompromisa, odricanja (jer ljubav je i to,
  kako si i ti rekla), a drugo - to odvajanje seksa i osjećaja ljubavi isto
  je na neki način strah od osjećaja. @Vagabund, tvoje riječi djeluju mi
  kao nešto za čime treba težiti stalno i bez prestanka. A i pusu si mogao
  poslati, ne bi to bila muka. :))) @Bigice, slažem se s tobom (i Charlize
  :)), u ljubavi se ne može izgubiti svoja osobnost, ako netko osjeti da ju
  gubi (ili da mu je netko oduzima, što je moguće), onda to i nije ljubav.
  (26.02.2006. 12:26)
  
  
• pegy:
  @Plokmin, spomenuo si pećinu pa vezano za to - zašto su ljudi skloni
  misliti da i u pećinama nije bilo ljubavi? (ne misilm tu da ti tako misliš,
  nego općenito) @Jelek, sudeći po sebi (što ne mora biti ispravno :)),
  sklona sam vjerovati da se svatko od nas (bar u nekim trenucima u životu)
  preispituje i nastoji otkriti što je ljubav, a onda kada ju osjetimo,
  prepoznajemo ju u nekim čak i banalnim znakovima koji sami po sebi ne
  predstavljaju ništa spektakularno. @Sedamtri, baš si pravi Princ. Valjda
  to uz Princezu i nije neki problem. :)) @Trill, slažem se da je neke
  brakove jako teško očuvati, ali takvi bi ipak trebali biti u manjini.
  @Skaliću, znam da ti svih mrziš pa čak i mene. :))) I ja tebe isto. :)))
  (26.02.2006. 12:35)
  
  
• Lothiriel:
  ljubav... ah... ne znam sto bih ti rekla... :) moja vjecna boljka i problem,
  ali ujedno i ljepota... (26.02.2006. 14:22)
  
  
• lady:
  evo i ja neču na dugo....i ja vjerujem u ljubav....kad nema ljubavi nema ništa....to
  je istina, koju sam i ja upoznala na sebi...sad kad imam ljubav ....nema
  problema....sve ide tako ljepo.....kiss (26.02.2006. 15:26)
  
  
• tweety:):
  Stvari danas možda nisu bolje nego prije, ali svakako su drugačije, pa
  tako i ljubav...Činjenica je da napredak donosi i dobre i loše
  stvari...kako si istaknula, danas nam je lakše živjeti, ali kao da smo
  izgubili onu povezanost i sposobnost da volimo bezuvjetno...Ali moraš
  priznati da je ipak dio brakova iz prošlosti opstao baš zbog nemogućnosti
  izlaska iz njega...Ne sumnjam da je i onda bilo velikih ljubavi, možda i većih
  i dubljih nego sada, ali nisu ni onda svi bili savršeni, kao ni
  sada...Pozdrav (26.02.2006. 15:42)
  
  
• Poli:
  Bravo, Pegy, lijepo si ovo napisala, kao i puno puta dosad baš ono što i
  sama mislim. Moje iskustvo supruge i majke mi govori da je upravo ludo pokušavati
  ostvariti sretnu ljubav (brak, roditeljstvo) bez spremnosti na žrtvu, jer
  gdje je egoizam na prvom mjestu, kao i prevelika spremnost na brzopoteznio
  podizanje sidra, tu nema ljubavi, nije je nikad ni bilo. Bila je simpatija,
  strast, nešto treće, ali ljubav ima svoj uzor u Ljubavi, a Ljubav nije
  sebična. I ako se i žrtvujem (npr. ponekad ću prešutjeti nešto na što
  bih baš imala apetita izvikat se na njega/njih), ne doživljavam se žrtvom,
  žrtvuje se i dragi, svatko na svoj način. I sretni smo, zamisli! :))
  (26.02.2006. 16:43)
  
  
• yogica:
  ljubav je nesebicna; primanje i davanje; zato mislim da jedino prava i
  iskrena traje. (26.02.2006. 19:21)
  
  
• Tara:
  Nek živi ljubav... (26.02.2006. 19:53)
  
  
• Love:
  Ja se s ovime potpuno slažem. Mislim da se danas ljubav potcjenjuje i da se
  žene(sponzoruše) udaju zbog novca,a ne zbog ljubavi. Zato neznam hoće li
  se zakon ljubavi zadržati i za sto godina, ali u to vjerovati teba. Ljubav
  je poseban osjećaj,zbog ljubavi se smiješ, ali i plačeš, a to je onda
  ono pravo zato se mora voljeti jer dok voliš sretan/na si i zato je lijepo
  voljeti. U životu se dogodi mnogo ljubavi, a samo je jedna prava i ta se
  mora prepoznati, a ako ne onda ju nikada nemožeš zaboraviti. Svi buditie
  sretni i zaljubljeni, to je najljepše što vam mogu poželjeti.
  (26.02.2006. 19:58)
  
  
• savageblur:
  Ka mi did prica kako je se zivilo prije, meni se cini da je zivio prije 1150
  a ne prije 50 godina:) A cini mi se da opcenito ljudi prije bili sretniji.
  Bili si manje otuđeni i blize istini koja je u svakom od nas. (26.02.2006.
  20:40)
  
  
• estera:
  Ljubav postoji od kada postoji svijeta. Ali, što se tiče brakova, mislim
  da je u doba naših baka i djedova ipak bilo drugačije. Naravno da je bilo
  iznimaka, ali znam njih previše koji su u brak ušli na temelju dogovora
  između roditelja. Tu je najvjerojetnije bilo samo poštovanje, možda se i
  razvila neka vrsta ljubavi, ali nikako to nije mogla biti ljubav kakvu smo u
  mogućnosti danas sami izabrati. To također ne znači da su bili manje
  sretniji. Ponavljam, sigurno je bilo iznimaka, ali to je činjenica kojom
  sam ja bila okružena cijelo vrijeme. (26.02.2006. 21:10)
  
  
• strijelac:
  ljubav se nije promjenila - ona je ono što je i prije bila!!! promjenile su
  se ostale stvari, prvenstveno shvaćanje i praksa pojma
  "karijera".. kao što mogu vidjeti iz vlastitog primjera, velika
  je cijena pohlepe... šljaka se od jutra do sutra uz veliki stres... upravo
  zbog ogromnih količina stresa postajemo razdražljivi... bijesni...
  nespremni na kompromise... i tu je umrla ljubav i svaki kompromis... (kako
  smo glupi?) izgubili najvažnije stvari u životu... ;( (26.02.2006. 22:39)
  
  
• strijelac:
  u biti se čak ne radi ni o pohlepi, nego jednostavno pritisak od okoline i
  o d samoga sebe da se "mora uspjeti u životu"... jel to možda u
  biti isto kao i pohlepa? (26.02.2006. 22:40)
  
  
• steph:
  Iako to možda nisi mogla primjeiti iz moga bloga, jer tamo imam želju
  potaknuti neke meni pomalo iritantne teme, ljubav je nešto u što uistinu
  vjerujem i što me održava na životu. Nekada mi se čini da dišem samo za
  ljubav. Ni meni se ne sviđa ovaj trend u kojem je gotovo svaki brak
  unaprijed osuđen na propast, obitelj gubi onu dimenziju koju je imala,
  nestalo je onoga "u dobru i u zlu", a ostalo je samo "u
  dobru" i to je žalosno. Predaleko svijet odlazi i ne ostavlja prostora
  nama koji istinski vjerujemo ljubav. Kažu kako su rijetki sretnici koji je
  uistinu dožive i kako se ljudu većinom vežu iz navike, zbog okoline ili
  zbog materijalne sigurnosti...svjedoci smo svih tih slučajeva u kojima je
  ženama glavni cilj udati se, a muškarcima zadovoljiti neku normu...ljudi
  se žene onda kada misle da je vrijeme ili kada im se dogodi dijete, a ne
  onda kada uistinu vole...i to je ono što me rastužuje. Nikada se neću
  udati ako ne budem uistinu voljela i vjerovala da će trajati vječno, makar
  bila totalno u krivu. S četrnaest godina sam vjerovala da postoji vječna
  ljubav i da ću samo jednom u životu upoznati pravoga i voljeti, danas
  vjerujem da sam s trinaest bila prava sretnica jer tada još nisam znala što
  sve život nosi. Tada se nisam pitala postoji li uistinu ljubav??? Znam da
  postoji, ali riječ vječna me rastužuje. Koliko je uistinu u praksi moguća
  vječna ljubav osim u fatalnim ljubavima koje su neostavrene i tek ostaju
  zapamćene kao vječne? šmrc:)))) (27.02.2006. 00:15)
  
  
• MonoperajAnka:
  Hvala ti na pozdravu Pegy, drago mi je da si tako lijepo zaokružila temu
  ljubavi i sagledala je i iz tog vremenskog ugla...Ima jako lijepih komentara
  i skoro svaki je prava mala mudrost, baš sam uživala i ohrabrila se jer
  vidim da ima zapravo dosta ljudi koji razmišljaju o nekim temeljnim
  pitanjima i u ovim "našim" vremenima...pozdrav (27.02.2006.
  10:31)
  
  
• Katya:
  Ljubav je uvijek inspiracija,cak i onda kad zaboli:) Poeti to najbolje
  znaju. Pusa. (27.02.2006. 11:55)
  
  
• izvornade:
  Poštenje i pravednost vrhunac je odnosa među ljudima. To posebno važi za
  ljubav i život u braku. Tada nema prepreke, zapreke i poteškoće zbog koje
  će jedan od bračnih supružnika poželjeti otići iz tog braka. Uz to slažem
  se tobom "Ono po čemu se možda razlikujemo je veći strah od
  ljubavi.". Brojne slobode koje ljudi provode prije braka, uništavaju
  brojne veze i brakove. Zato je puno onih koji imaju jako veliki strah od
  ljubavi. (27.02.2006. 12:08)
  
  
• izvornade:
  Ništa lakše, sjedneš u auto ili autobus i pravac Vukovar. Ako trebaš
  vodića javi mi se. Pozdrav! (27.02.2006. 12:11)
  
  
• pozoy:
  prava ljubav je bila i nekad i danas jednaka...samo što je nekad bilo puno
  više zabranjenih ljubavi, neostvarenih ljubavi zbog interesa roditelja i
  predefiniranih brakova...nekad je i teže bilo otići ili gotovo nemoguće
  iz braka...a kolko god da je pojam moderne rastave užasan, ništa manje
  nije ni jadno kada s nekime moraš biti cijeli život zbog drugih, bez
  obzira na maltretiranja koja proživljavaš... (27.02.2006. 13:05)
  
  
• pegy:
  @Estera, ljudi su se i onda i danas ponekad vjenčavali i iz interesa (a i
  raznih drugih razloga koji nemaju veze s ljubavi). I danas možda neki
  "tata doktor" svojoj "curici" sugerira nekog sa
  "zvučnom titulom" pa ona možda radije izabere status nego recimo
  nekog prodavača (kojeg voli) usljed društveno-obiteljskog (ne)verbalnog
  pritiska. Ali ono što sam mislila reći je da je ljubav - ljubav, tj. sam
  osjećaj je bio jednak i danas i onda. I ne poznajemo mi danas ljubav ništa
  više ili kvalitetnije nego su ju poznavali ljudi onda. Naravno, to je samo
  moje mišljenje. :) @Strijelac, bit ćeš i ti spreman na kompromise, samo
  kada dođe ona Prava. :) @Steph, moje je mišljenje da sa 13-14 godina ne
  vjerujemo u "savršenu ljubav" (koju u tim godinama i ne poznajemo
  ili bolje reći ne razumijemo) već vjerujemo u "savršenog čovjeka"
  (u našem slučaju :) muškarca) ili možda bolje reći Princa. :)) U ovog
  zadnjeg smo obje odavno prestale vjerovati, a u ljubav ... vjerujem da obje
  vjerujemo i nikad nećemo prestati vjerovati. Iako, potpuno sam svjesna da
  se ta vjera katkad može poljuljati. (27.02.2006. 15:08)
  
  
• alanna:
  Tehnologija je jako napredovala, možda i previše, ali ljudi i njihove duše...
  ahh.......... (27.02.2006. 16:09)
  
  
• sintra:
  1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva broja koji
  su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3. Pored
  brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na
  primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 5.
  Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. evo odgovora.......... 1.
  Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si stavio/la iza broja
  2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. 3. Osoba pod brojem 7
  je osoba koja ti se svidja ali to ne funkcionira. 4. Jako se brines za osobu
  pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem
  6 je tvoja sretna zvijezda. 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem
  3. 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem
  10 govori o tvojem duhu. 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se
  osjecas u zivotu. Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon
  citanja. Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja...;) (27.02.2006. 19:38)
  
  
• almost Poznata:
  definitivno su se promijenile neke vrijednosti u današnjem društvu
  i to na uštrb kvalitete življenja...žalim za nekim prošlim vremenima
  (27.02.2006. 20:38)
  
  
• freestyler:
  ljubav i žrtva su dva pojma koji nikako ne mogu stajati jedan uz drugoga,
  ljubav je nesebično davanje i onaj koji to davanje smatra žrtvom, daleko,
  daleko, daleko je od ljubavi i vjerojatno živi u velikoj zabludi ... uživaj
  ...:))) (27.02.2006. 21:43)
  
  
• run'N'gun:
  Pegy tako divno pišeš o ljubavi, o svemu, ali teže "ljubiti"
  izvan papira i monitora. Mislim da kako se vremena mjenjaju, da se mjenja i
  pogled na svijet pa tako i pogled na ljubav. Pogled je drukčiji, ali ljubav
  je jedna. Viš, mogo bi pogledat opet Ben Hura... Pozdrav... i nemoj opet
  nestati (27.02.2006. 22:24)
  
  
• maja:
  nemrem se sad baš sjetit točno, al Mucalo je pjevao na kredit na kredit ja
  ću tebe poljubit - nešto tako...uglavnom, ljubav na kredit je već
  patentirana :-) (27.02.2006. 22:49)
  
  
• friva:
  @pegy- znam što si ti htjela reći i to je OK. Ja sam malo odlutala u neka
  svoja razmišljanja... (27.02.2006. 23:23)
  
  
• Revan:
  Istina je ovo sto pises, i ako vjerujes stvarno u to, i toga se drzis, onda
  si jedna od rijetkih danas. Ljudi ce prije otici nego se boriti da bi nesto
  spasili. Pogotovo cure. Ne kazem da moraju ostati pod svim uvjetima, ali
  cini mi se da puno lakse pobjegnu od nekih stvari, jer ipak znaju da su
  vremena takva, da mogu birati. A zasto ne? Svi mogu birati kako zele.... Ali
  se prelako odustaje.... (27.02.2006. 23:38)
  
  
• jedna mala:
  da,neke stvari ostaju vjecne i drago mi je zbog toga...Recimo
  ljubav,ona ce uvijek bit "moderna".... Prijateljstvo je takoder
  takvo...Nastalo je s pojavom prvih ljudi i trajat ce i narastajima poslije
  nas... (28.02.2006. 20:08)
  
  
• Martha:
  Ma znam da se prvi put čujemo, al trebam vašu pomoć (28.02.2006. 20:57)
  
  
• Rock Roll:
  "Princip je isti, sve su ostalo nijanse." Po pričama
  svoje pokojne prabake shvatio sam da je i pred 80 godina identično kao i
  danas bilo vjere i nevjere, vođenja ljubavi i seksanja, stabilnih obitelji
  i djece s nepoznatim očevima. Siguran sam da je isto bilo i prije 380
  godina. (01.03.2006. 15:44)
  
  

Prije svega moram vam zahvaliti na komentarima čestitki u prethodnom postu, kao i na onima u kojima su neki od vas izrazili brigu za moju malenkost. Hvala i onima koji su to učinili mailom, sms-om ili čajem. Kako god, samo da znate ... cijenim to. A kako i ne bih cijenila tolike lijepe, tople, iskrene riječi.

Ne mogu vam detaljno pisati o onome zašto me nije bilo, najviše radi toga što neke stvari želim ostaviti samo za sebe. Dijelom sam vam uostalom dala i naslutiti u prethodnom postu, i riječima i glazbom. Osim toga, mislim da je nekad najbolje ne govoriti ništa. I to ništa je nešto. Dosadašnje iskustvo u sličnim situacijama, mojim ili tuđim, govori mi da takvo ništa ne znači neprisustvo emocija. Upravo suprotno, znači da ih ima možda i previše. Jedino što to uvijek nije vidljivo odmah.

Dosta sam razmišljala ovih dana. Znate ono kada biste htjeli posložiti nešto neposloženo. Nešto što se zapravo i ne da posložiti. Jedino što treba je - pustiti to da ide. Čini se dosta jednostavno. Možda nekima i je. Meni ne. Mislim da je to jedan od većih problema koje rješavam sama sa sobom. I koje nikako da riješim. Nekad mi se čini da nikad i neću. Onda u meni proradi ono nešto "matematičko". Ono kada "zadatak" ne puštam dok ga ne riješim. Makar trajalo i trajalo i trajalo ... Ako ne volite matematiku, shvatite da nije riječ o "zadatku", nego o kiši koja po vama pada, a kišobran samo što niste dohvatili, ili kao da ste u mračnoj sobi, silno želite svjetlo, a rolete su pokvarene ... No svejedno, znate da ćete ih popraviti. Kad tad. Shvatite to kako god želite ... put ionako nije bitan. Bitan je cilj. A cilj je - uvijek isti.

U svim tim potrebnim i nepotrebnim promišljanjima (ova zadnja, ako niste znali gotovo da su mi specijalnost ) došla sam do jednoga pametnoga zaključka (ajde hvala Bogu da je bar jedan ). A taj je da koliko god vam je nešto drago, koliko god bez nečega ne možete, koliko god je gotovo dio vas ... morate barem nakratko napraviti odmak. Makar vam bilo i bolno. Jer, puno puno bolje uspijemo realno sagledati neke bitne životne trenutke kada se od njih odmaknemo. Ima to veze i sa onime da najviše osjetimo koliko nešto volimo baš onda kada ostanemo bez toga. A zašto čekati da ostanemo bez toga, čega god (ili koga god), ali u svakom slučaju vrijednoga, da bi smo spoznali koliko nam znači? Zašto i prije, dok nešto imamo (ne mislim na ono fizičko posjedovanje), ne spoznamo koliko nam nešto vrijedi? Možda kad bi se svaki put odmaknuli samo malo, znali bi da to baš nikad ne uzmemo zdravo za gotovo. Možda bismo tada znali i naći način za to (opet ono jako vrijedno) zadržati.

Mogla bih vam jako puno pisati o onome "fali(š) mi". Ali ... kako sam rekla, ne mogu vam baš sve reći. Osim onoga što jednostavno moram ... falili ste mi.


- 19:28 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (47) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• feby:
  Oscar Wilde je jednom rekao o životu kao mogućnosti da svoje prave osjećaje
  naučimo potiskivati , na neki način sakriti preveliku količinu emocija i
  tako mudro postupati. Meni baš ne uspjeva slijediti njegove misli: ja sam
  vrlo emocionalna osoba, plačem, smijem se, volim i mrzim. I nedostaju mi
  ljudi koje upoznam pa onda nestanu na deset dana: dakle Pegyce nedostajala
  si mi: neznam koje si dileme prolazila, ali vjerujem da si uspjela napraviti
  poredak u eventualnoj zbrki života, a ako nisi sigurno ćeš uspjeti u toj
  namjeri. (22.02.2006. 19:39)
  
  
• Lukica:
  fora blog (22.02.2006. 19:42)
  
  
• lauryn:
  Da, teško se je odvojiti od nečega od čega ti je stalo... No, i to je dio
  života, htjeli mi ti ili ne... :) (22.02.2006. 19:50)
  
  
• Darko:
  I ja sam često pogledavao nisi li napisala novi post. Evo te sada opet
  ovdje. Drago mi je! (22.02.2006. 20:06)
  
  
• Lothiriel:
  i ja sam te trazila... cesto te citam, trudim se sto cesce, iako ne
  komentiram uvijek. pusa! (22.02.2006. 20:09)
  
  
• Neo:
  A jebiga, bilo bi super da možemo prepoznati vrijednost svega što imamo,
  nažalost često učimo na teži način (22.02.2006. 20:11)
  
  
• apostat:
  put je bitan...jer Put JE cilj.. (22.02.2006. 20:12)
  
  
• Trill:
  Da, nekad je neophodno odmaknuti se da bi pogled bio bolji, sveobuhvatniji.
  Nadam se da je "zadatak" sad riješen onako kako tebi odgovara i s
  rezultatima kojima si se nadala. Falila si Pegy. Ali i od tog nedostajanja
  tebe, važnije je da si nam ti dobro :))) (22.02.2006. 20:12)
  
  
• run'N'gun:
  eh pegy... i prije nego što sam došao do zadnjeg odlomka tvog posta poželio
  sam ti iskreno reći: falila si mi... (22.02.2006. 20:26)
  
  
• Big Blue:
  Ja sam se već zabrinula, nema te, nema...a nije to tebi slično.
  Za sve postoji vrijeme. Vrijeme za radovanje, tugovanje, razmišljanje,
  vrijeme... Neka si se ti nama vratila :) (22.02.2006. 20:26)
  
  
• Princez:
  I ti si nama falila....!!! Nadam se da si rješila ono što si željela... i
  da će sve biti dobro :))) Pusa... (22.02.2006. 20:57)
  
  
• lorraine:
  Slazem se s tobom itekako,i samoj mi je nekad tako..a sto se tvoje situacije
  sada tice,znas onu...poslije kise dolazi sunce,a eto i proljece ce jos
  malo...pa glavu gore:))) (22.02.2006. 21:02)
  
  
• Credo: Ja nemam pojma sto ti je bilo ali mi je drago da
  si opet tu... Sto god da je, nadam se da si na svoju srecu to i rijesila...
  (22.02.2006. 21:11)
  
  
• misteriozo:
  prvo da ti čestitam na godini dana, nije me zbog objektivnih razloga bilo.
  a za ovo "fali mi", o tome bi knjigu mogao napisati. dvije osobe
  koje sam najviše volio, više nemam, a šta da ti dalje pričam
  (22.02.2006. 21:42)
  
  
• anna:
  slažem se da tek kad nešto izgubimo, zapravo shvatimo koliko nam to znači...
  govorim iz iskustva... i meni fali... (22.02.2006. 21:45)
  
  
• unknown555:
  trebutno bi se moglo reći da se nalazim u situaciji...bas koju si ti
  opisala....shvatila sam sto sam imala tek nakon sto sam to izgubila...al to
  je karakteristika svih ljudi...jednostavno kad si siguran da ce nesto ili
  netko zasugurno uvijek biti tu pocinjes to iskorištavat i misliš kako je
  to sigurno i nemoras se trudit postanes sebican...i onda kad nakraju to
  nestane ili ta osoba ode shvatiš svoje greške i pokušavaš to vratit...žao
  ti je...onda imas potrebu to rjesavat poput zadatka...ali kad nekog povrjediš
  stvari nemozes tek tako samo vratit uvijek treba zamislit sebe na tom mjestu
  a kad to npraviš upravo dođeš do tvog zakljucka ponekad se treba suocit
  sa sobom i svojim djelima i jednostavno se odmaknut jer ako neide nažalost
  neide... (22.02.2006. 22:23)
  
  
• Plava Zvjezdica:
  želim ti sunčano!!! i čestitke na obljetnici, a posveta je
  ispala prekrasna...i istina je da se moramo odmaknuti da bi vidjeli i da je
  koji put to jako teško, nadam se da si uspjela :) (22.02.2006. 22:23)
  
  
• vagabund:
  Baš zato što rijetko što traje vječno, pogotovo ono dobro, u svemu treba
  uživati kada je tu, jer tko zna što nosi novi dan. Osmjeh ti šaljem :)
  (22.02.2006. 22:39)
  
  
• stereokemija:
  Dobro je, ponekad se udaljiti, odmaknuti i posmatrati situaciju, bez
  tebe...uvijek smo subjektivni,ali ovako makar za mrvu pokušamo biti
  objektivniji...to bi trebali češće u životu prakticirati!...dobro došla
  natrag : )))) (22.02.2006. 22:52)
  
  
• Georg:
  lijepo te opet susresti... (22.02.2006. 22:55)
  
  
• estera:
  neki dan sam komentirala (onako za sebe), kako ne pišeš. drago mi je čitati
  te opet...:) (22.02.2006. 23:20)
  
  
• e-storm:
  u ovim riječima totalno nalazim sebe... ali znaš da nakon kratkog predaha
  (pa bio on i bolan) dolazi novi period, novo vrijeme koje uvijek nosi nova
  osvajanja bilo na starom ili potpuno novom području... drago mi je što si
  tu... :) (22.02.2006. 23:47)
  
  
• blokche:
  Tako neki odmak bi i meni dobro došao. Ja ga samo pomalo doziram, ne smijem
  naglo jer ću napraviti kontraefekt. Pa se odmičem korak po korak i imaš
  pravo slika je jasnija. Drago mi je da si tu. :) (23.02.2006. 01:13)
  
  
• Hrvoje:
  Slažem se,ponekad je potrebno napraviti odmak.Sretno s rjesavanjem
  problema.Bog pomogao! (23.02.2006. 01:29)
  
  
• uspe:
  Nisam ni primijetila da te nema, ali samo zato jer se moj odmak od bloga
  vremenski dobrim dijelom poklopio s tvojim :-). Da, katkad jednostavno treba
  malo predahnuti od nekih stvari, a čarolija bloga je, između ostaloga, i u
  tome - možeš 'nestati' i vratiti se kad poželiš, za razliku od stvarnoga
  života iz kojega ne možeš izostati tek tako, kad se umoriš (a svi imamo
  takvih trenutaka). Čestitam ti na godišnjici i na tragu koji si u tih
  godinu dana ostavila ovdje i u ljudima koji su te čitali. (23.02.2006.
  07:55)
  
  
• beštijica:
  I nikakav odgovor je nekakav. I više nego nekakav. Vrlo je egzaktan. Been
  there, done that. Ne valja plakati nad prolivenim mlijekom. Odmak -
  definitivno da. Ukratko: svatko svoju zvijezdu slijedi i radi kako njemu paše.
  (23.02.2006. 08:33)
  
  
• buba mara:
  i ti nama :) (23.02.2006. 08:55)
  
  
• jelek:
  hej, evo te konačno :))))) uvijek je dobro pogledati stvari s odmakom, kad
  se malo smire emocije. ali uvijek, baš uvijek, treba biti svoj (23.02.2006.
  11:22)
  
  
• Didi:
  falila si i ti, drago mi je da si opet tu. uvijek je bitan cilj. a za ono o
  odmaku se slažem, jer vrućom glavom ne rješavamo stvari......
  (23.02.2006. 12:07)
  
  
• danposlije:
  Unatoč svim mudrostima i znanju, uprkos svim podrškama i mišljenjima, čovjeku
  je ponekad potrebno da ostane sam sa sobom s tišinom i mislima. U životu
  se izmjenjuju dobra i loša vremena, iz svih treba uzimati pouku za budućnost,
  i ako se neke stvari ne mogu ispraviti, bar se mogu djelomično ublažiti.
  Jer, kao što to jedan pjesnik reče, život je jednosmjerna cesta, nema
  povratka ali ima novih prilika! Pozdrav tebi s otoka! (23.02.2006. 12:38)
  
  
• izvornade:
  Važno je da si ti dobro i budi nam uvijek dobro. Nažalost u pravu si,
  mnogi nisu svjesni koga i/ili što imaju kraj sebe dok ne izgube. Budi nam
  dobro i uživaj u svemu oko sebe! (23.02.2006. 13:18)
  
  
• tweety:):
  I ti si falila meni...stalno sam se vraćala na tvoj blog nebi li naišla na
  novi post...Pametno razmišljaš...ali nekada se teško odmaknuti...dok ne
  bude prekasno...Kada nam je dobro ne razmišljamo na taj način i stvarno
  uzimamo sve zdravo za gotovo...a onda se kajemo što to nismo prije
  primjetili (23.02.2006. 13:25)
  
  
• Rock Roll:
  Lijepo rečeno Peg. Ja nemam niš za dodati na ono što smo pričali
  jučer. Drago mi je da si se vratila. (23.02.2006. 15:28)
  
  
• Poli:
  Hej :)) nedavno sam si i sama priuštila jedan odmak... Možda o rezultatima
  progovorim u nekom od narednih postova. Ali svakako je potrebno, o, da! :*
  (23.02.2006. 16:41)
  
  
• Nesuđene Plodine od danas: Pegy, ali neke stvari ni ne
  možemo sami riješiti nego će ih riješiti tijek života. Na ovaj ili onaj
  način. Neće biti bitno što mi želimo nego će sve biti bezobziran slijed
  okolnosti. Eto, ja već odavno ne vjerujem u ljepotu života i snagu želje.
  Češće ispadne negativno nego pozitivno. (23.02.2006. 16:53)
  
  
• plokmin:
  kako znas da je nesto nerjesivo ako ne probas pa ako i probas nije tren za
  to ali uspijeti ce...sto zarko zelis dobit ces..mozda ja brijem krivom
  mislju ali moguce je...ali spominjes zakljucak i onda vjerovatno su druge
  rijeci u igri, necije..deset dana je dobar odmak...dobrodosla natrag pegy
  ako si i otisla uopce :-))) (23.02.2006. 19:24)
  
  
• :::josipa::::
  Fora blog ciaooooo! (23.02.2006. 22:35)
  
  
• furuna:
  Znaš šta! To ti je velika filozofija ljudske prirode, nikad neznamo
  cijeniti nešto dok to imamo već tek onda kad to izgubimo. Tako je bilo a
  tako će uvijek biti dokle god je ljudskog roda. (23.02.2006. 22:49)
  
  
• freestyler:
  nikada se ne treba odmicati od onoga do čega nam je stalo, pa makar to bilo
  i u cilju spoznavanja toga koliko nam je stalo, jer niti jedan povratak
  nakon odmaka ne može biti povratak na staro, uvjek će nam faliti to
  vrijeme odmaka ... uživaj ....:))) (23.02.2006. 23:47)
  
  
• škorpion12:
  ...slažem se s tobom da je nekada potrebno neke stvari NE REĆI - tj. rješiti
  ih samo sa sobom.. jer , smao mi imamo HRABROSTI biti ISKRENI prema sebi i
  nazvati stvari (osjećaje, osobe) PRAVIM IMENOM...jer, drugi će nam nekad i
  s dobrim namjerama dati pogrešne savjete, odobrit će pogrešne poteze,
  dati nam površnu analizu - jer nikome naš problem nij evelik - koliko je
  velik i bolan upravo nama. Stoga i ja primjenjujem te "matematičke
  analize", jer poznam i svoje srce i razum - s kojima sam stalno u
  pregovorima da GA ZABORAVE... i ja sam u "sličnoj " situaciji, i
  zadnjih dana je bilo zbilja teških trenutaka - al onda se pomolim Bogu i
  zamolim ga da "skine mrenu s mojih očiju", da mi da mudrosti da
  mognem pravilno razlučiti smisao od besmilsa, kako bih ponovno krenula u
  susret ka sreći. PUSA i ugodan vikend ti želim. (24.02.2006. 10:39)
  
  
• koki:
  iako te nije bilo sjetila sam te se svaki dan...što naravno ne znači da mi
  nisi falila...:) (24.02.2006. 14:58)
  
  
• black bitch: ej...mislim da tek saznamo koliko nam nesto
  vrijedi kad to izgubimo!!tek tad skuzimo sto smo imali..totalno si u pravu
  kad kazes da se od toga malo trebamo odmoriti i posloziti sve u svojoj
  glavi...samo naprijed...respect...:))))kiss (24.02.2006. 17:51)
  
  
• Hely!:
  Nikad nisam bila na ovom blogu, ali- sviđa mi se. Pročitala sam ovaj post,
  i to je bilo dovoljno da još koji put navraćujem! (24.02.2006. 20:03)
  
  
• čupavica:
  evo jedna igra za tebe: 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne
  citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i
  2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog
  spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba
  (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i
  11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu
  zelju. evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju
  ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba
  koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne
  funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5
  te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7.
  Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9
  odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu.
  10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo
  na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis,
  ispunit ce ti se zelja! (čupavica (24.02.2006. 21:30)
  
  
• M.H.Svabica:
  Kao prvo, draga Pegy, cestitam Ti s malim zakasnjenjem godisnjicu bloga! A
  glede ovoga posta i sto si pisala, tek nedavno mi se jedna 'kapljica'
  naslovom KAO SRNE.. pisala, te jaaako dobro razumijem sto neces, jer ne
  mozes ovdje pisati o svemu sto se tice Tebe i Tvojih emocija... Pozelim Ti
  samo da ce Ti se kad-tad taj Tvoje zadatak rjesiti, da ces sretno rjesenje
  za sebe naci, da ce Ti proljece koje polako dolazi sto ljeopse, jer puno i
  srece i ljubavi biti! :))) Srdacni Ti voooZdric :))) (25.02.2006. 17:55)
  
  
• ILY: cesto citam tvoje postove ali nikako da ostavim
  komentar i sada sam napokon poslusala ovo da ne stedim na komentaru:))
  mislim da si upravu sto se tice tog da trebamo napraviti nekada odmak iako
  to moze biti bolno...A vjeruj mi nedavno sam i ja okusila tu recenicu da
  shvatis sta si imala tek kada to izgubis... Uglavnom,nadam se da ce sve biti
  ok...puno pozz... (25.02.2006. 19:38)
  
  
• ILY: e da,i zaboravila sam ti reci da ti je blog doista
  odlican..pusa...posjeti i mene http://yourlady.blog.ba/ (25.02.2006. 19:40)
  
  

... Volim slušati Dido.

Točno godina dana. Od trenutka kada sam odlučila napisati onaj davni post. I vidjeti kako izgleda imati svoj blog. Ne znam zašto baš te subote poslijepodne, ne znam zašto uopće. Nisam imala strategiju, nisam imala plan, nisam imala viziju, ali nije da baš ništa nisam imala. Jer jesam. Nešto jesam.

Od onda do danas puno se toga dogodilo.

Nisam mislila da ću upoznati toliko ljudi. Glasom, stasom, umom, srcem, dušom. Riječima. Nisam mislila ni da ću potpuno nepoznatim ljudima imati toliko toga za reći, nisam mislila da ću voljeti slušati ono što osjećaju i misle ljudi koje nikad nisam vidjela. Nisam mislila ni da ću ih htjeti upoznati.

U tih godinu dana ...
... bila sam sretna i nesretna.
... smijala sam se i plakala.
... često sam htjela reći više nego što jesam.
... otkrivala sam puno.
... sakrila sam još i više.

Spoznaja da netko tko me nikad nije vidio niti čuo tako dobro može znati što govorim, kako mislim i što osjećam gotovo je čarobna. Čarobna kao vulkan i njegova erupcija.

Tužna spoznaja je da me oni najbliskiji ljudi ponekad nisu razumjeli. I ako moram izabrati najtužnije trenutke u toj protekloj godini, i na blogu i izvan njega, onda su to ti. Trenuci kada sam nekima davala potpunu sebe. A nisu to vidjeli ... Strah me ... da možda i ja nisam nekome napravila isto to. Gledala, a ne vidjela. Slušala, a ne čula.

Osjetim oblake ... ali vjerujem da će se pojaviti sunce. Znam da hoće. Uvijek se pojavi.

Hvala vam. Pusica svima.


- 21:36 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (106) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• Rock Roll:
  Drag mi je da si s nama. Uostalom, ti si me otkrila, zar ne? :-)))
  (12.02.2006. 21:38)
  
  
• Rock Roll:
  Jako se veselim da sam prvi baš na ovom postu. (12.02.2006. 21:39)
  
  
• Rock Roll:
  Da, da. (12.02.2006. 21:39)
  
  
• Rock Roll:
  Što se tiče nerazumijevanja, događa se. I na blogu i u pravom
  životu. Glavu gore. (12.02.2006. 21:40)
  
  
• drugo ja od V.:
  pusica i tebi :)* (12.02.2006. 21:45)
  
  
• drugo ja od V.:
  :D (12.02.2006. 21:46)
  
  
• Alaya:
  Evo, da ne štedim na riječima: i ja sam tako nekako napisala svoj prvi
  post, i odonda se dogodilo toliko toga...i upoznala sam dosta ljudi, različitih
  načina razmišljanja, ljudi koji prolaze kroz isto što i ja...i drago mi
  je što jesam počela...A sunce će izaći opet...u biti već je..samo se
  treba probuditi...pozdrav.. (12.02.2006. 21:49)
  
  
• m4dpro5:
  Sve može bit prekrasno dok to ne upoznamo...pa makar bilo i najdivinije u
  svemiru,jednom kad nešto upoznamo...umre divota...hehe...tužno,al
  jebiga.Moram jednom ulovit vremena pa ti malo prolunjat po ostalim
  postovima...peace (12.02.2006. 21:51)
  
  
• Princez:
  Puno ljudi ne razumije da ovaj virtualni svijet i nije toliko nestvaran kako
  mu samo ime kaže..., da tu ljudi mogu puno više osjetiti, znati....puno
  lakše otvoriti se i da kada imaš svoj krug "prijatelja" da je
  taj krug ipak..., čini mi se... puno iskreniji i dobronamjerniji od onog
  pravog... zbiljskog... svjetovnog....!!! U pravom životu te ljudi mogu
  trebati zbog toga što si budala... pa ti plaču na ramenu kada to njima
  treba ili zato što imaš love... ili voziš dobar auto...., radiš u dobroj
  "banci" pa si cool..., a ovdje to može biti samo radi
  komentara...., ali se to tu ipak zna i osjeti....!!! :))) Svi mi ponekad
  puno dajemo..., a malo dobijemo nazad i obrnuto.... i tu i u stvarnom
  svijetu....(baš glupav termin...:))), ali.... kao što i sama kažeš...
  oblaci se baš uvijek raziđu i sunce se na kraju baš uvijek pojavi.....!!
  Moje čestitke i veeeeelika pusa (12.02.2006. 21:59)
  
  
• estera:
  ne možemo uvijek znati što je drugima u glavi. bitno je da znamo da smo
  dali sve od sebe...ja sam zahvaljujući blogu danas sretno zaljubljena i
  upoznala sam nove prijatelje. zapravo ljudi sa kojima se sada družim u
  stvarnom svijetu su iz baš ovog blogerskog virtualnog....pozdrav Pegy:))
  BTW: obožavam Dido:) (12.02.2006. 22:02)
  
  
• bonka:
  odličan post, odličan blog! da nevjerojatno je koliko se ljudi može
  upoznati preko neta, dobrih, a i onih loših. ova pjesma u pozadini mi je
  nekada bila najdraža (jednim dijelom i zbog Roswella)...pozdravvvv :)
  (12.02.2006. 22:11)
  
  
• Strangers:
  Uvijek nas moze iznenaditi i razocarati..... lijep pozdrav... (12.02.2006.
  22:12)
  
  
• lauryn:
  Lijep tekst. Vidiš, svašta se dogodi u godinu dana... I ja volim Dido, i
  moram ti priznati da ti se ova pjesma ful uklapa u tekst. Čitam, i uz to nešto
  prekrasno odjekuje...-fenomenalan efekt! :) (12.02.2006. 22:15)
  
  
• e-storm:
  najčešće i je tako. one ljude koje ne vidimo a čujemo, ti su
  najvrijedniji... jer svi ostali sude po drugim stvarima... nego, da ti kažem
  kako mi je drago što si takva kakva jesi, uvijek svoja, na način kakav
  nitko ne može biti... što si tu i pišeš kako pišeš, što razgovaraš
  samnom i cijeniš svačije mišljenje, pa i moje... eto, hvala ti na tome. i
  ostani kakva jesi... iskrena i osjećajna... i još puno toga, ali da ne
  duljim... pusa :) (12.02.2006. 22:21)
  
  
• beštijica:
  Lijep post. Blog je preslik života, zar ne? (12.02.2006. 22:27)
  
  
• unknown555:
  istina ponekad bas ljudi koji te najbolje poznaju ne razumiju neke
  stvari...ali ponekad ni mi ne razumijemo njih....i onda se nade nekolicina
  tih divnih ljudi koje ni ne poznajes...a koji su trenutno ili su nekad bili
  u istoj situaciji i koji ce te najbolje razumjet i pokusat pomoc....sto je
  zapravo super...jer znas da uvijek imas nekog..prijatelje u vecini
  situacija..i te ljude za one posebene..dosla sam na tvoj blog evo prvi
  put...izabrala sam ga zbog imena...i slazem se s tobom..i citat cu te...jer
  mi se cini da bi moglo biti zanimljivo...svaka cast sto si opstala godinu
  dana...sad jos godinu da i ja mogu citat...:) (12.02.2006. 22:46)
  
  
• freestyler:
  takav je život i tako je svejedno gdje koga sretnes ... uzivaj ...:))))
  (12.02.2006. 22:49)
  
  
• blondina:
  nadam se da ces imat jos puno ovakvih prisjecanja prvog posta (12.02.2006.
  22:54)
  
  
• feby:
  I ja se poput tebe poneki put nalazim pred istim tim pitanjem, ali
  istovremeno i znam da je spoznaja drugih ljudi poput groznice ona dolazi i
  odlazi , a moja volja na nju nema nikakav utjecaj, i znam da se to isto dešava
  i s ljudima od kojih ja očekujem razumijevanje i podršku. Čestitam ti na
  toj godini provedenoj u ovom svijetu stvarno-nestrvarnoj okolini, mada je
  akcent na onom "stvarno" (12.02.2006. 23:08)
  
  
• bugenvilija:
  Dođi na grudanje :))) (12.02.2006. 23:19)
  
  
• bugenvilija:
  I sretna ti blogodišnjica :))) (12.02.2006. 23:20)
  
  
• Hrvoje:
  Sretna ti godisnjica!Tvoj blog je definitivno opravdao postojanje,dobro je
  posjecen i sigurno pripada medju najbolje.Meni se svidja sto imas lijep i
  kulturan nacin pisanja.Ne sramis se izreci svoje misljenje,postujes
  tudje,milina je za citati.Odlicni su ti stavovi prema ljubavi,braku,vjeri i
  životu opcenito. (12.02.2006. 23:39)
  
  
• blokche:
  Ja nekako u zadnje vrijeme vidim samo pozitivne strane bloga, od
  samoanalize, upoznavanja zanimljivih ljudi, rješavanja negativnih raspoloženja
  na ovaj način... I često sam pomislila da me neki od blogera znaju puno
  bolje od ljudi iz okoline. Nakon par faza zašto ja to pišem uopće, sad
  sam skroz u fazi da mi je drago zbog otkrića bloga. Čestitke na godišnjici.
  :))) (12.02.2006. 23:44)
  
  
• tebi11:
  čestitam ti na jednostavnosti i iskrenosti kojom zrači tvoj blog. Dido, e
  kad se sjetim za koga me vežu te pisme... (13.02.2006. 00:05)
  
  
• Darko:
  Ja ću ti samo čestitati ovu obljetnicu, uz želju da i dalje budeš s
  nama. (13.02.2006. 08:03)
  
  
• friva:
  I meni će brzo, čestitam i baš sam u fazi bezvoljnosti za blog!
  (13.02.2006. 08:41)
  
  
• Trill:
  Kako lijepo napisano :) Čestitam na prvom rođendanu bloga i želim mu da
  postane stogodišnjak :))) I znaš šta, posebno mi je drago da smo se našle
  na ovim blog prostorima. Tko zna bi li se inače ikada srele. A šteta bi
  bilo da ne...pusa i tebi, velika, zvučna i od srca :)))) (13.02.2006.
  08:52)
  
  
• plavooka malena:
  zar je već godinu dana prošlo?... samo ti ostani i dalje Here with us :) (13.02.2006. 09:02)
  
  
• Sanjica:
  EVO JEDNA IGRA :) 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj
  unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i
  2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog
  spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba
  (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i
  11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu
  zelju. evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju
  ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba
  koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne
  funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5
  te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7.
  Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9
  odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu.
  10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo
  na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis,
  ispunit ce ti se zelja! (13.02.2006. 09:03)
  
  
• sedamtri:
  ma kad zbrojiš sve ipak ostaješ u pozitivi, i to onoj lijepoj. čestitke i
  aplauzi!! (13.02.2006. 09:04)
  
  
• djuro:
  stay beautiful!!! (13.02.2006. 09:22)
  
  
• Goldy:
  rijetki ostave trag poput tebe. (13.02.2006. 10:34)
  
  
• maja:
  šta su se svi raznježili nad tvojim prvim rođendanom. ja mislim da je
  tvoj blog baš glup. i ne čitam ga nikad, sad sam samo slučajno došla ;-)
  (13.02.2006. 10:39)
  
  
• maja:
  p.s.sad sam vidla komentar u prošlom postu, ja sam malo disgrafična pa
  moram prekontrolirat komentar prije slanja, onda očito nisam pa je ispao
  zbrda zdola. dakle, bila je riječ o čokoladi s jogurtom i bademima. a što
  se tiče griotta, čuj, dobre su, al bajadera i zagreb su definitivno u meni
  stekle doživotnog kupca :-) (13.02.2006. 10:42)
  
  
• run'N'gun:
  eh draga Pegy, sretna mala obljetnica... Neka ti i dalje bude sunčano, bez
  oblaka... (13.02.2006. 11:18)
  
  
• georg:
  želim ti ustrajnost i čestitam... (13.02.2006. 11:35)
  
  
• pozoy:
  čestitke...i još punooo dobrih postova tu želim... (13.02.2006. 12:15)
  
  
• tina-tina:
  EJ.ČESTITAM....DOBRO....JE .......HEHE...I JA SM NOVA...KAD BI BAR JA IMALA
  TOLKO PEOPČA NA POSTU..HEHE (13.02.2006. 12:18)
  
  
• tweety:):
  Ja sam počela pisati blog prije mjesec dana...i osjećam se kao ti...ne
  mogu vjerovati koliko sam virtualnih prijatelja stekla...kolikima je važno
  ono što napišem...koliko me ljudi posjećuje...i koliko se ja nadahnjujem
  u vašim postovima...Samo tako nastavi jer si nadahnuće...Pozdrav
  (13.02.2006. 12:55)
  
  
• jelek:
  sretan blogorodjendan! i baš mi je drago da smo se upoznale, eto pa makar i
  ovako virtualno! i da, istina je, da smo mi ovdje povezani na neki neobičan
  način, i to je baš super :))) (13.02.2006. 14:32)
  
  
• koki:
  ja sam sretna što sam te upoznala..barem ovako, virtualno...:) (13.02.2006.
  16:37)
  
  
• dejvidhaselhof:
  Dejvid Haselhof - Mič Bukenon - Najt Rajder .. Jedna i jedina legenda, čovjek
  kojeg želi osjetiti svaka žena, a svaki muškarac bi sve dao za bar malo
  njegovih dlaka na prsima. Dejvid je bog.. Nije samo glumac .. Ne.. On i
  pjeva... I pleše... On je BOG... Pravo mjesto za njegovo klanjanje je
  ovdje.. "Oh Hasselhoff, Hasselhoff, Hasselhoff D - you're more of a man
  than I'll ever be!" (13.02.2006. 19:17)
  
  
• Big Blue:
  Kako vrijeme leti, ha? Toliko je prošlo...i toliko mnogo riječi
  napisano. Pamti samo ono što je lijepo, a ostalo nastoj zaboraviti.
  Nesporazumi, ha, oni imaju i jednu zanimljivost - naime (barem u nekim
  situacijama) - oni "sporazumi" koji dolaze nakon njih mogu biti
  jako lijepi :D Dakle, sretna to godina dana i neka ih bude još...koliko ti
  poželiš ;) (13.02.2006. 20:27)
  
  
• steph:
  Blog moze biti dobar nacin za iznijeti misljenje, podijeliti osjecaje, pa
  cak i osjetiti bliskost s necijim mislima...ali nema ljepsega od zivog
  dobrog drustva i razgovora uz casu vina ili vode , ako nema nista drugo:)))
  svakako, i ja ti zelim da i dalje lijepo zboris jer uistinu pises
  kvalitetno, jako pismeno i razumljivo - to je u lijepoj nasoj rijetkost:)))
  kada si vec spomenula oblake, najdraza pjesma mi je Stranac od Baudelaira u
  kojoj se spominju oblaci, a imas je na mom blogu. pozdrav ti (13.02.2006.
  22:02)
  
  
• yust_gogi:
  1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva
  broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3.
  Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj
  unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili
  rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne
  citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju.
  evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi
  koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju
  volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne
  funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5
  te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7.
  Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9
  odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu.
  10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo
  na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis,
  ispunit ce ti se želja (13.02.2006. 22:28)
  
  
• M.H.Svabica:
  Pozelim Ti mnooogo sunca i cestitam: Sretan 1. rodjendan Tvom blogu! Taman
  ce Ti dobro doci moja pozivnica: Castim uoci Valentinovu na mom blogu,
  hahahaaa...! Prijatnu Ti vecer i srdacni Ti voooZdric moj :)))) (13.02.2006.
  23:36)
  
  
• amy damon: ja sam zbog amy izgubila prijateljicu. ali smatram da je tako
  nekako valjda trebalo biti. no, da nije bloga, ne bih upoznala direktora.
  volim blog. bas ga volim. (13.02.2006. 23:59)
  
  
• yogica:
  sretna ti godisnjica i jos puno postova i happy bloganja; nadam se da se
  oblaci razilaze. (14.02.2006. 06:25)
  
  
• 21gram:
  lijepo, lijepo... i da SRETAN ROĐENDAN... (14.02.2006. 08:55)
  
  
• škorpion12:
  ČESTITAM TI GODIŠNJICU!... i pridružujem ti se u redu onih koji čekaju
  SUNCE!pusa od srca. (14.02.2006. 12:40)
  
  
• tedica:
  Sretna ti blogodišnjica i od mene! (14.02.2006. 14:59)
  
  
• HANŽA:
  ej nadam se da ćeš pročitati moj komentar i naravno i navratiti do mene i
  oblatit me ali sve u svemu blog ti je great i sretan rođendan tvom blogu!
  (14.02.2006. 17:05)
  
  
• documentary:
  Lijepo ime bloga ;) IZVINI ZBOG KORIŠTENJA REKLAMNOG PROSTORA: Dragi naši
  eventualni budući čitatelji u želji da komuniciramo trans nacionalno, a
  da se istovremeno ne mučimo sa stranim jezicima odlučili smo se
  predstaviti i hrvatskoj bloggerskoj zajednici. Za početak, tj. za danas ćemo
  vam predstaviti kraći izbor do sada objavljenih tekstova, a onda bujrum
  svaki dan na bosansku kahvu, rahat lokum i poneki tekst iz svakodnevnice vaših
  susjeda. hrvatsko izdanje http://sarajevoblob.blog.-hr/ bosansko- izdanje
  (ima link) nadamo se da ćemo se fino družiti ;) (14.02.2006. 17:14)
  
  
• __PuRe_PoIsOn__:
  i ja jako volim slušati Dido....baš nekako opušta....sretno ti
  Valentinovo....jako lijepa završna misao....istina,Sunce se uvijek
  pojavi,ali trebamo biti dovoljno uporni da ga nađemo,dovoljno strpljivi da
  ga dočekamo...pusa! (14.02.2006. 19:46)
  
  
• stereokemija:
  Biće skoro godina dana od kako posjećujem blog...tu i tamo sam čitala
  neke, pa i tvoje postove...ali, tek prije par tjedana otvorila sam svoj
  blog...sada,kada sam uočila mnoge njegove prednosti, žao mi je što s
  pisanjem nisam počela prije...Čestitke za godišnjicu!!! (14.02.2006.
  21:05)
  
  
• reina:
  pa mi smo skoro vršnjakinje :-)...meni nekoliko dana fali do godišnjice
  :-)....da, puno lipih stvari je donio blog, tj. pisanje...neću puno
  filozofirati nego...želim ti još puno dobrih postova, malo živciranja
  glede nekih kometnara i puno lipih trenutaka sa nama ovdje...pozdrav i pusa
  (po prvi put) :-) (14.02.2006. 23:55)
  
  
• Petra23:
  Meni ide druga(za koji dan), ali svejedno odustat sam htjela dva ili tri
  puta, jednom obrisala blog(nakon 6 mj. i cijeke afera za naslovnicu) i
  krenula ponovo.Ima puno dobrih, ima i loših strana, ali sviđa mi se ovdje
  među tim ljudima i volim čitati tuđa iskustva. Pusa! (15.02.2006. 09:27)
  
  
• Didi:
  sretna ti godišnjica, mila moja, a sunce se UVIJEK pojavi...ljubim te*
  (15.02.2006. 11:34)
  
  
• buba mara:
  sretno!!! da, da, tako je to :) ima mnogo ljudi koji su kvalitetni
  ali smo mi svi osuđeni živjeti okreuženi onima koji su slučajno tu. ne
  kažem da su ljudi kojima smo okruženi loši, ali ako te ne razumiju i ako
  nisu ni pokušali,onda sigurno nisu dobri za tebe! zato je ovo mjesto, ovaj
  blog, dobro mjesto da se nađu ljudi kojima vrijednosti nisu kune :))
  (15.02.2006. 12:23)
  
  
• Petrica: Super ti je blog!!! Sviđa mi se ova slika sa
  strane, a najviše me privuklo ime bloga. Film Notthing Hill mi je jedan od
  najdražih filmova, što se u potpunosti slažem s tobom!! Samo nastavi
  tako. Jedina mala zamjerka je ta što bi mogla staviti malo više slikica iz
  svog života!! Pozdrav iz Karlovca (15.02.2006. 12:53)
  
  
• .:Dalibor:.:
  Hvala tebi na predivnim postovima! (15.02.2006. 13:20)
  
  
• mariachi:
  super blog.posjeti me (15.02.2006. 17:54)
  
  
• plokmin:
  Napravi salsu koju volis s malo vegete i origana, špagete na to i onda
  napuni to s parmezanom i bit ce kao prije godinu dana:-)...ako je to razlog
  za cestitati ti onda ti cestitam i kako vidim ne mislis se skoro toga
  ostaviti, sto je lijepo, puno je ljudi kod tebe uvijek a ostaviti ih
  uskracenim za jedan pegys thought ne bi bilo korektno...stvaro pegy sretna
  ti godisnjica..pozz!! (15.02.2006. 18:20)
  
  
• savageblur:
  Hm, i meni je blog oko godinu dana živ (već)... Kako brzo starim...
  (15.02.2006. 20:34)
  
  
• BlogistiKa:
  "Strah me ... da možda i ja nisam nekome napravila isto to. Gledala, a
  ne vidjela. Slušala, a ne čula." To je neminovno... (15.02.2006.
  21:09)
  
  
• vagabund:
  Kada uspiješ davati, a da ne osjećaš potrebu da ti bude uzvraćeno,
  osjetiti ćeš mir, blaženi mir, čiste i iskrene ljubavi. Ti si jedan od
  razloga zašto obožavam ovaj svijet, zašto vjerujem u ljude, ljubav i konačnu
  veličanstvenu pobjedu dobra nad svim preprekama i slabostima nama ljudima
  tako svojstvenim. Kada kažem da te volim, to je lišeno svake materijalne
  ograničenosti, jer volim ono što u tebi gori kroz svaku tvoju riječ,
  svaku tvoju misao, tvoju toleranciju, razumijevanje, uvažavanje različitosti
  doživljavanja života. Bez primisli i ikakvih očekivanja, jednostavno si
  draga srcu mome ... (15.02.2006. 23:09)
  
  
• kulerica:
  Sretan ti blogorođendan, ostani nam još dugo na blogu i nastavi biti
  svoja! :-) (16.02.2006. 01:36)
  
  
• elena:
  Hvala tebi što si tu..šti nam poklanjaš baš uvijek dobre postove..pusa..
  (16.02.2006. 08:24)
  
  
• Bridge:
  cestitam! :)) (16.02.2006. 08:53)
  
  
• Poli:
  Uh, opet me nije bilo na vrijeme, ali znam da ćeš primiti čestitku i sa
  zakašnjenjem! :* (16.02.2006. 15:44)
  
  
• Pjesma o jednoj mladosti:
  Čestitam! (16.02.2006. 17:09)
  
  
• : za par dana i ja ću "slaviti" godišnjicu
  blogiranja. Krenula sam bez veze, uopće nisam znala što je to blog.
  Napravila sam mnogo grešaka, možda sam i povrijedila neke ljude, a i ja
  sam se ponekad osjećala povrijeđeno. Ali, to je sitnica prema osjećaju
  radosti zbog činjenice da imam mnogo novih prijatelja s kojima se
  svakodnevno družim, izmjenjujem misli, igram se, veselim, ponekad tugujem.
  Zavoljela sam ovaj način komunikacije. Helix (imam mali tehnički problem
  pa nemam link) (16.02.2006. 20:29)
  
  
• Mirna: Blog ti je odličan!!!! (16.02.2006. 20:52)
  
  
• theja:
  oho..bravo..stara si jednu godinu..svaka čast..postovi su ti uvijek bili
  divni i vrijedni komentiranja..nikad bezveze.. (17.02.2006. 12:00)
  
  
• theja:
  (17.02.2006. 12:00)
  
  
• X Is Falling..:
  Moj blog je novi,ali ja nisam nova blogerica.. :) S tobom
  se slazem u potpunosti sa svime... (17.02.2006. 14:51)
  
  
• buba mara:
  još slaviš?? pusa !!! čestitam na godišnjici još jednom!! :))
  (17.02.2006. 21:09)
  
  
• Anja:
  u većini slučajeva, ljudi koji nas nikad nisu vidjeli, bolje razumiju...
  (17.02.2006. 21:24)
  
  
• e-storm:
  hej.... di si nestala? .... :) (18.02.2006. 12:13)
  
  
• Katya:
  Ja uvijek kasnim na ono najbolje,stara je istina.Nego,hvala Tebi,pogledaj
  koliko si rijeci dala tijekom tih 12 mjeseci?? I koliko Te dusa citalo,sto
  pisanih sto voajera?? Pusa i cestitke,iskrene. (18.02.2006. 14:08)
  
  
• totalno happy:
  evo među svim ovim komentzarima ,i ja ti ostavljam komentar
  ...kiss i imaš super blog !!!posijeti me i komentiraj (18.02.2006. 16:26)
  
  
• Potjehica:
  Mislim da je cilj ljudskog postojanja ostaviti trag. A ti si u tome očito
  uspjela.:) Što se tiče nerazumijevanja, ono je stalno prisutno, vidjela si
  vjerojatno već na mom i tvom primjeru.:) Ali se riješi. Nego, zašto imam
  osjećaj da je ovaj post u biti full tužan? Prožet je sjetom, a mislim da
  bi trebalo biti suprotno. Pa još Dido...Mislim, di je nađe?!:)) Ima li ona
  koju sretnu pjesmu?:))) (18.02.2006. 21:01)
  
  
• Didi:
  pegy, jesi dobro? nema te.... (18.02.2006. 22:34)
  
  
• sponzoruša:
  ta pjesma je odlična. obožavala sam seriju roswel. xoxo (18.02.2006.
  22:39)
  
  
• plokmin:
  jos trinaest i post ili "nismo te culi kad si otisla" (19.02.2006.
  09:08)
  
  
• blueheart:
  Čestitam ti godišnjicu pisanja bloga!! (19.02.2006. 12:37)
  
  
• Tinariwen:
  Mogu razumjeti kako rastužuje kad si neshvaćen. Jednostavno ne vidiš
  smisao da daješ sve od sebe a opet... Ne možeš dići ruke. I, da, sretna
  ti godišnjica. :) (19.02.2006. 18:14)
  
  
• Poli:
  heeej, sve ok?! nema te... (19.02.2006. 19:47)
  
  
• Credo:
  Pegy gdje si zasto te nema??? Jesi ok??? Tko zna pegy nek javi gdje je i
  zasto je nema!! (19.02.2006. 20:06)
  
  
• doggie:
  volim pisati blog jer si onda utvaram da postoji netko koga zanima moj život,
  netko kome ću se svidjeti onakva kakva stvarno jesam, jer na blogu nikad ne
  lažem. samo ne kažem uvijek sve. volim blog jer nekako sam se uvjerila da
  tu "žive" ljudi bez predrasuda, oslobođeni eventualnih
  kompleksa, sudjeluju u tvom životu i nekako ga uljepšaju, nekako ti
  postaju važni. a to je ponekad....zastrašujuće (19.02.2006. 20:09)
  
  
• MaSanYa:
  Evo i mene s čestitkama!!! Nadam se da nije prekasno! (20.02.2006. 07:55)
  
  
• izvornade:
  Draga Pegy, hvala ti na potpori i podršci! Ovdje na blogu govorimo iz srca
  i duše. Tu nemamo stasa, glasa, lica, naličja, ovdje govori samo srce. A
  tek kasnije kad srce prepozna srce druge osobe koju želi upoznati, tada želi
  uokviriti njeno srce i dušu u tijelo. Budi mi dobro i dalje budi iskrena
  putem svog blogića i uživaj u plodovima koje ti on pruža. :-)
  (20.02.2006. 11:23)
  
  
• buba mara:
  peeegy, neeema te! kak to? nisi valjda pretjerala u slavlju godišnjice!! :)) (20.02.2006. 20:45)
  
  
• buba mara:
  imam osjećaj da će se pegy pojaviti ako joj ime zazovemo 3 puta!! :)) (kao bubimiru :)))) (20.02.2006. 20:47)
  
  
• buba mara: PEGY! (20.02.2006. 20:48)
  
  
• buba mara: PEGY! (20.02.2006. 20:48)
  
  
• buba mara:
  PEGY! (20.02.2006. 20:49)
  
  
• bubA mara:
  i još jednom za sreću ......... (20.02.2006. 20:53)
  
  
• buba mara:
  PEGY! (20.02.2006. 20:54)
  
  
• bubA mara: znam da me vjerojatno puca paranoja i tuga zbog pada na ispitu, al nije vrag da si se povukla na vrhuncu slave? (20.02.2006. 20:55)
  
  
• Georg:
  ja se tješim da si negdje na putu i da ćeš se uskoro vratiti...
  (21.02.2006. 00:45)
  
  
• :::josipa::::
  Da evo vidiš... Hehe! Pussa!! (21.02.2006. 09:29)
  
  
• tanja:
  POSLIJE KIŠE UVIJEK DOLAZI SUNCE....ja volim dodati...ali hodaš jedno
  vrijeme po blatu....nadam se da si bolje... (21.02.2006. 09:42)
  
  
• savageblur:
  di si ti? (21.02.2006. 20:29)
  
  
• Princez:
  Halo... Šta se dešava....??? Gdje si???? (21.02.2006. 21:03)
  
  
• Hera:
  Samo da te pozdravim i zaželim ljepo veće! (21.02.2006. 23:58)
  
  
  

Doći sa svojim djetetom živjeti u neko mjesto čini se kao najobičnija stvar na svijetu. Doći živjeti u jednu francusku provinciju 1959. godine sa svojom izvanbračnom kćeri kao - gospođica i ateistkinja, baš i ne. Posebno ne ako takva gospođica želi podići revoluciju. To što je oružje revolucije čokolada, nema nikakve veze da to bude olakotna okolnost.

Vjerujem da je većina pogledala ovaj u najmanju ruku drugačiji i neobičan film. Drugačiji ne po onome prikazu konzervativnih sredina, jer sličnih smo problematika već vidjeli, već po načinu na koji je to napravljeno. Sofisticirano, slatkasto, baš onako kako svatko od nas može razumijeti i dovesti na razinu vlastite interpretacije.

Pojava "čokoladarnice" u vrijeme Korizme šokantan je događaj u tome kraju. Sigurno to ne bi bio da je samim stanovnicima prepušteno da biraju hoće li osjetiti malo užitka. Ali u filmu je Gradonačelnik taj koji je nepresušan izvor "moralnosti". Onaj koji čak i mladome svećeniku određuje što je ispravno, a što ne, što je moralno, a što nije. Posebno kada ovaj okopavajući korov pjevuši američku pop-pjesmicu.

Isti Gradonačelnik je i "savjest" mjesta što znači da njegovi prijekori djeluju tako da stanovnike mjesta doslovno utjeruju u ispovijedaonicu, gdje sa neskrivenim oduševljenjem prema toj slastici ispovijedaju konzumiranje "griješne mekane kreme" ili tople čokolade.

Do preokreta dolazi kada Gradonačelnik konačno sebi priznaje da ga je žena ostavila radi ljubavnika i da se neće vratiti. Utjehu, pogađate, pronalazi u čokoladi, ali baš ne pronalazi mjeru, valjda jer je predugo tijelo sputavao, a da nije trebao.

Ako se malo odmaknem od filma, i samoj si postavljam pitanja vezana za tjelesne užitke. Pri čemu odgovore tražim u zdravorazumskom promišljanju, vlastitim uvjerenjima, ali i "slabosti" (možda povremeno trebam izbaciti ove navodnike ) i prema nekim (ne mogu baš ovdje priznati - mnogim ) užicima. Iz kršćanske perspektive, neumjerenost nikako nije nešto za pohvalu. Umjerenost pak znači da uzimamo one darove koje nam je Bog dao. A dao nam je oči da gledamo, uši da čujemo, osjete okusa da nam hrana nije poput papira, nos da uživamo u mirisima. Dao nam je i seksualnost ne samo kao sredstvo za produženje vrste (kako ju mnogi neupućeni interpretiraju u tom kontekstu), nego i puno više od toga.

Međutim, ono u što vjerujem je sami užitak nepotpun ako ne postoji i ona druga strana, ne tako vidljiva, ne osjetljiva osjetima, ali osjetljiva srcem. Zato, podijeliti ono što imamo sa drugime, dozvoliti da i drugi uživaju u darovima nešto je na što ne bismo trebali zaboraviti. Ono što mi samoj predstavlja granicu je zloupotreba darova, zaboravljanje da oni nisu dani kao nešto izvan čovjekovog bića, već nešto u "paketu", nešto što dobijamo skupa sa svim ostalim što nas čini ljudima.

Film završava s dvjema porukama. Prva je da vlastitu dobrotu ne mjerimo po onome koga i što isključujemo, nego po onome koga i što uključujemo. Izolirati drugoga jednako je loše kao i izolirati sebe od onoga - biti čovjek. Druga poruka je ono "žao mi je" kojom se Gradonačelnik ispričava Vienne. Takve poruke jednostavno volim. Koliko god očekivane bile. Ispričati se iskreno, kada shvatiš da si nekoga povrijedio, nikad nije kasno. Još ako je s čokoladom, oprost je zagarantiran.

p.s. Najviše volim onu od riže od "Zvečeva", može i ona Kraševa od jagoda, ali i sve druge dolaze u obzir.

UPDATE za one koje bi rado gledale nešto ... čokoladno ... moj skromni doprinos je u gornjem lijevom kutu.

Ljudi moji mili, znala sam da postoje razne vrste lobija - politički, gospodarski pa hajde nek bude i vjerski. Na nižim razinama lobiraju svi, neki sa dozom šarma možda tek da dobiju neku sitnicu (ili možda jednako šarmantan osmijeh ), neki da bi izvukli bolji položaj na poslu, neki da si osigurali parkirno mjesto .... Ali danas, čitajući jedan članak na webu, spoznala sam da postoji još jedan lobi.

Dakle, da ne povjerujete. Možda je netko od vas sinoć zvirnuo na izbor za Miss universe. Standardno, uobičajeno i već viđeno. Jedino nove mlade cure. Nisam baš sklona tim izborima, ali kad i pogledam, nametne mi se neko lice ili pojava ili možda njih nekoliko koji mi se po toj posebnosti izdvoje iz mnoštva. Uz ono standardno kako je svaka žena lijepa, u ovakvim izborima ipak treba biti objektivniji i realno sagledati nečije crte lica, držanje, tjelesnu građu ... znate već i sami.

Hrvatsko podneblje je takvo kakvo je, smjestili smo se prije 13 stoljeća tu gdje jesmo, hvala Bogu. Mediteran, Balkan, jug Evrope imaju za posljedicu ne samo visoke temperature ljeti, puno sunca, temperamentnije i po mnogočemu manje kruto stanovništvo, manju pedantnost od germanskih naroda, nego i prirodno češću učestalost smeđe i tamnije kose, i to i kod muškaraca i kod žena.

No, taj novinar gotovo da je pobjedu tamnokose djevojke Biljane Mančić nazvao urotom protiv plavuša u Hrvata. Jer, kako se uopće koja plavuša može probiti među sve te smeđokose lobistice koje nikome ne daju zauzeto mjesto.

Baš neki dan sam mislila napisati post o tome koliko ljudi mogu biti puni predrasuda kada su takve stvari u pitanju. Sjetim se jednog slučaja iz svojih mlađih dana kada sam bila u godinama u kojima je većina današnjih blogera. U ono vrijeme vjerujem da ste i vi imali fotografije svoga razreda. I tako ja svoju pokažem jednom prilično dragom liku (rođak mi je da ne mislite u nekom krivom smjeru) i kažem mu "Ima neka koja ti se sviđa?" On pogleda, onako letećim pogledom, i naniže jednu za drugom 4 cure. I sve 4 plavuše. Jedine 4 plavuše na toj slici. E, to vam ja zovem primitivnim.

Ako mi se netko sviđa, onda to nije zato što taj netko MORA imati zelene oči, plavu kosu, 1,90 visine ili slični kriteriji. Jedno je imati ukus da ti netko više od drugoga upadne u oči, drugo je automatska selekcija po kriteriju "da-ne" koja ne podržava niti da se pogleda "eliminiranog", a kamoli da ga se "uzme u obzir" za bilo što.

Po toj analogiji i dotični je novinar zagovarao teoriju kako bi neka plavuša trebala biti miss pa makar i ne bila najljepša, pa makar i ne bila najdraža, pa makar i većini drugih ipak bila najljepša neka druga. Jer, zamislite tragedije, nije plavuša. On u svom tekstu kritizira hrvatske predrasude, ali ne primjećuje da je upravo takvim tekstom pokazao da ih ima on.

Ne volim taj način po kojem se kao po defaultu nekoga degradira bez ijednog suvislog i logičnog (a u ovom slučaju estetskog) elementa. Možda će u sljedećem naletu neki drugi vrlo sličan novinar reći kako bi trebalo prestati tražiti ljepotice među Dalmatinkama, jer previše ih je dosad bilo. Može bit da je po njegovoj teoriji to i neka dalmatinska urota prema Slavonkama ili Zagorkama.

Da ne bude zabune, kako ne preferiram da neka boja kose mora biti "dobitna kombinacija", tako ne mislim ni da to mora biti cura iz nekog "posebnog" dijela Hrvatske. Ali zar baš uvijek po medijima moramo čitati neke neukusne kritike, koje moram reći, nemaju baš veze s mozgom. Inače, samoj mi nije svidjela niti jedna plavuša toliko da bih ju sama svojim laičkim okom izabrala za miss, ali je bila jedna djevojka svjetlosmeđe ricaste kose (valjda znate što znači biti ricast ) koja mi je bila najljepša i najsimpatičnija.

Ljepota je u očima promatrača, to svi znamo. I baš zato sve oko nas puno je lijepih žena i lijepih muškaraca. Plavih, smeđih, crnih, a i rošastih. Kada krenem gledati ovu drugospomenutu grupaciju (mislim na suprotni spol), nema onih koje ne gledam. I slutim da bi mi i u Švedskoj i u Španjolskoj bilo jednako zanimljvo.

Pisala sam jednom dosta davno o "optimalnom" broju djece. Ovaj put ću o jednom drugom pogledu na sličnu problematiku. "Isprovocirala" me jedna draga osoba koja se u nekim stvarima pa i ovoj sa mnom ne slaže. Drugim riječima, jedan od kamena "spoticanja" nam je (ne)feministički pogled na donošenje odluka vezana upravo za djecu.

Krenulo je od priče o djeci i o tome - koliko. No, ta tematika obično povuče i ono pitanje TKO o tome odlučuje. Što u našem slučaju redovito dovede do one rekla bih stalne dvojbe - može li žena JEDINA odlučivati o tome?

Nisam nikad posebno pisala o svom pogledu na feminizam, što ne znači da ga u mnogim svojim postovima nisam dotakla na ovaj ili onaj način. A desit će se i sad. Naime, feminizam doživljavam kao pokret koji se zalaže za JEDNAKOST PRAVA spolova. To mi pak znači (ako sam dobro slušala feministice u raznim raspravama na blogu i izvan njega) da svaka osoba mora imati jednaka prava. Što nužno povlači da se time ipak ne žele osigurati veća prava ženama nego muškarcima.

Iz meni nepoznatih razloga, ponekad me neke žene doživljavaju kao nekoga tko je "za muške". Samu sebe ne doživljavam tako, jer to bi značilo da se odričem svojih prava, što nije istina. Smatram da ne želim nametati odricanja prava drugome upravo jer ne želim ni da se meni uzima pravo koje me pripada.

Vrlo čest argument žena (čak i ako po opredjeljenju nisu u gore spomenutoj grupaciji) je onaj da je to njihovo tijelo. Svakako da je maternica dio žene, a ne muškarca (spektakularno otkriće koje uče djeca mislim u 5-6 razredu ), ali da je ona sama po sebi dovoljna, ne bi muškarac ni bio "zamišljen" da bude otac. Bile bismo dovoljne same sebi. U novome biću jednako učestvuju i majka i otac pa prema tome smatram da nikako ne može netko na odluku o tome "koliko" imati samo jedno od roditelja.

Možda prebanalan i preokrutan, ali slikovit primjer neidentičnosti fizičkih karakteristika muškog i ženskog tijela bio bi fizička snaga. Naime, kada bi žene manipulirale na način "to je moje tijelo i ja odlučujem", onda bi i muškarci za svoje tijelo mogli govoriti isto. To bi značilo da je samim time što fizički imaju veću snagu njima dozvoljeno da recimo namlate ženu. Ono kao "a tko ti je kriv što si slabija, ja sam jači i otud mi pravo". Što bi bilo nehumano i uostalom za iza rešetaka. Tako i žene, "jače" su u smislu trudnoće, ali to im još uvijek ne daje za pravo da to koriste PROTIV prava muškarca.

Dakle, ono što želi ovim postom je izraziti stav da biti borac za jednakost spolova ne znači biti onaj tko samo sebi želi što veća prava. To znači boriti se za jednakost prava svih. Ako postoji zalaganje da u nekim segmentima imamo veća prava nego što ih imaju muškarci, onda se treba pomiriti sa činjenicom da na isto pravo u nekom drugom polju imaju oni. A ja to jednostavno ne želim prihvatiti. Smatram da su muškarac i žena ravnopravni i da se ravnopravnost ogleda ne po segmentima koje onda definiramo kako kome paše, nego da za ravnopravnost jesmo u cjelini ili nismo uopće. Što nas opet vraća na već puno puta ispričanu priču o kompromisima, razgovorima, i svakako ljubavi. Jer sa njome, lako je prava dovesti na "poravnatu" razinu. Bez nje, i trivijalna prava postaju problem.

p.s. Ovu frazu "trudni smo" čula sam kod nekih parova pa to vjerovatno znači da su i odlučivali oboje. Valjda vas naslov nije naveo na neke krive zaključke.

Jedna od osobina koju ne volim je ona koja se manifestira riječima "hoću 5". Da ne pogađate previše, to su riječi jedne mame koja je djetetu kojem baš i nije išla matematika ozbiljnim tonom upućivala takve riječi. Ni inače nije rijetkost da roditelji djecu prisiljavaju ne samo na izvrstan uspjeh u školi, nego čak i na neke "genijalne" prosjeke kao onaj 5.0. Pitam se leži li korijen toga u pomalo bolesnoj ambiciji roditelja koji neke svoje frustracije i nedosanjane snove žele realizirati na ovaj način, ili?

Osim što se ambicioznost djeteta ogleda u uspjehu u školi, vidljiva je i po nekim željama kojima nas obasipaju dječja usta - oni žele biti pjevači, glumci, doktori, nogometaši, direktori, misice ... što se može pripisati bujnoj mašti, potrebi za snovima, utjecaju medija, ali opet nerijetko i onoga što direktno ili indirektno primaju od roditelja. Jasno da se u budućnosti uglavnom stvari ne razvijaju baš tako, ali se sama (ne)ambicioznost ukorjenjena u djetetu prožima i kasnije.

Čini mi se da je po tom pitanju jako važno imati mjeru tj. pronaći balans. Ne biti ambiciozan i ne htjeti baš ništa i u ničemu više, za mene je stran pojam. Polazim od onoga da sam uvjerena da uvijek mogu bolje i više. I dati, a onda samim time i dobiti natrag. Živjeti potpuno neambiciozno mi izgleda na neki način nezainteresirano i bezvoljno. Znači mi kao da netko sebe ne želi razvijati dalje. U svakom smislu.

S druge strane, pretjerana ambicioznost gledana iz svijeta realnosti zna biti smiješna. Vjerujem da ste i vi sretali ljude koji su prevrtali filmove o privatnim firmama, dobrim autima, a bome i "komadima", a pritom su bili obične ljenčine koje nisu u stanju imati posao više od par mjeseci ili pak dignuti se iz kreveta prije 12. Da ne kažem da u bircu ne bi imali "hrabrosti" ni prići "komadu", a kamoli prozboriti koju.

Često se ambicioznost povezuje sa poslom. Doduše, to je i realno očekivati. Ali u tom smislu se mogu stvoriti i neke pogrešne slike. Tako npr. žena koja je majka, koja ne radi i koja se bavi "ženskim" poslovima ispada neambiciozna i to u onoj mjeri u kojoj sam govorila prije. No, netko može biti ambiciozan po pitanju usavršavanja međuljudskih odnosa, odgojnih mjera, usvajanja znanja ... drugim riječima, nije sva ljudska ambicioznost svedena na ono jesi li direktor ili nisi.

Znam da vas ne zanima , ali ne mogu ne spomenuti i blog-ambicioznost. One teorije kako se blog piše za sebe kod mene u rijetkim slučajevima drže vodu pa mi je logičan zaključak da se gotovo svatko voli ili bi se volio vidjeti na nekoj listi (ne računajući onu Fresh). S obzirom da kao ni inače u životu apsolutne pravde nema i da kao i inače postoje oni koji napreduju s manje truda od onih koji ne napreduju s više ne samo truda, nego i stila, pismenosti, originalnosti, ne čini mi se osobito mudrim poticati vas na tu vrstu ambicioznosti, ako već i sami niste potaknuti. Ali ono što mogu je reći vam da budete dovoljno ambiciozni SEBI. Ja jesam. Trudim se pisati postove, čitati vaše i postove i komentare onako kako to nisam radila kad sam došla na blog. I nije da se samo trudim ... znam da to radim bolje nego gotovo prije godinu dana.

Sami si postavljamo granice pa ih dostignemo pa onda opet postavljamo nove. I tako cijeli život. Mene to podsjeća na ono čime se bavi Branka Vlašić. Ako letvicu stavite prenisko, nemate motivaciju. Ako ju stavite previsoko, preskok postaje utopija. Svatko ima svoje granice, svatko ima svoj prag do kojega može ići. Samo ono što je svima zajedničko, napreduje se centimetar po centimetar.